Božidar Proročić

 „Priče o ljubavi i ratu i dvije stare“, na 159 strana jedne književne ispovijesti, Njavro je stvorio mali, ali beskrajno gust mediteranski svijet, svijet ispunjen toplinom, ironijom, śećanjima i bolom. To je prostor u kojem se more i kamen, ljubav i rat, humor i tuga ne razdvajaju, već postaju jedno. U njemu odzvanja glas pisca koji, poput Antuna Gustava Matoša, u maloj formi stvara veliku misao. Kao što je Matoš svojom novelom „Moć savjesti“ 1892.

(Pogovor za roman  “Herbarijumj– Pitore Liberto”)

(„Blago milosrdnima, jer će biti pomilovani.“ — Matej 5:7)

U zemlji koja se „hvali“ multietničkim skladom, u jedinstvenom prostoru kakav je Boka Kotorska – dragulju mediteranske civilizacije Hrvati smetaju samo onima koji i dalje žive u mračnim odajama prošlosti. Onima kojima istorija služi ne da objasni stvarnost, već da je nasilno prekroji. Onima koji ne mogu prihvatiti činjenicu da u Boki Kotorskoj već vijekovima postoji narod koji, iako manjinski po brojnosti, nosi na sebi najvidljiviji pečat duhovnosti, arhitekture, književnosti, jezika i kulture.

Taj narod su Hrvati.

Darko Perić, predstavlja Hrvata iz Šušnja, kao dio hrvatske zajednice na istrajnom putu i kulturnom nasljeđu južnog Jadrana. Njegova priča utkana je u mozaik identiteta hrvatske zajednice u ovom dijelu Crne Gore, đe su Hrvati vijekovima ostavljali snažan trag u duhovnom, kulturnom i istorijskom tkivu obale. Šušanj, taj primorski biser smješten između Bara i Sutomora, oduvijek je bio dom vrijednih ljudi, pomoraca, ribara, zanatlija i trgovaca, čija je pripadnost Mediteranu oblikovala njihov način života, običaje i jezik.

Roman „Dvorski trg“ istaknutog crnogorskog književnika i montenegriste Milorada-Mija Popovića doživio je svoje drugo izdanje, čime se još jednom potvrđuje značaj ovog djela u savremenoj crnogorskoj književnosti. Podnaslov prvog izdanja, Smrti se podvaljuje, koji je ujedno bio i izvorni naziv romana, ostavlja snažan utisak i nagovještava duboku analizu političkih i društvenih previranja koja su oblikovala sudbinu Cetinja i Crne Gore.

Marka Ugrina sam upoznao 13. januara 2025. godine na Dan Hrvatskog naroda Crne Gore, u Tivtu prilikom svečanosti koja je okupila brojne istaknute pripadnike hrvatske zajednice, predstavnike institucija, kulturne pregaoce i prijatelje hrvatskog naroda. U ambijentu ispunjenom emocijama, poštovanjem prema tradiciji i izraženom sviješću o važnosti nacionalnog identiteta, jedan mladić se isticao svojim elanom, jasnim stavovima i nepokolebljivim ponosom.

U vremenu u kojem su korijeni često zaboravljaju, rijetki su pojedinci koji s istinskom strašću, znanjem i predanošću služe očuvanju nacionalnog identiteta. Jedan od takvih neumornih čuvara hrvatske kulture, jezika i baštine jeste dr. sc. Domagoj Vidović – intelektualac čiji rad nije samo akademski doprinos, već i duboko posvećenje narodu kojem pripada. Njegovo ime simbol je borbe za jezičku i kulturnu autentičnost, a njegov glas uvijek je snažan, jasan i nepokolebljiv, posebno kada govori u ime Hrvata u Crnoj Gori, zajednice kojoj pristupa s nesebičnom ljubavlju i predanošću.

Kažu da svijet počiva na ženama – borcima, intelektualkama, hrabrim pojedinkama koje svojim djelima i posvećenim radom ispisuju stranice istorije. Voljeti rodnu grudu znači nositi u sebi ne samo śećanje na zavičaj, već i snagu da ga uzdigneš, braniš i pronosiš kroz svaki korak svoje karijere. Takva je ljubav prema rodnoj Boki Kotorskoj – na razmeđi Crne Gore, đe se korijeni uranjaju u plavetnilo Jadrana i Hrvatske, đe se snovi pretvaraju u stvarnost – primjer patriotizma i intelektualne veličine koje oličava croatistica Dr. sc. Vanda Babić-Galić.

Draga braćo i prijatelji Hrvati, ali i svi pripadnici rimokatoličke vjeroispovijesti širom Crne Gore, Hrvatske, Zapadnog Balkana, Evrope i svijeta,