Božidar Proročić

Darko Perić, predstavlja Hrvata iz Šušnja, kao dio hrvatske zajednice na istrajnom putu i kulturnom nasljeđu južnog Jadrana. Njegova priča utkana je u mozaik identiteta hrvatske zajednice u ovom dijelu Crne Gore, đe su Hrvati vijekovima ostavljali snažan trag u duhovnom, kulturnom i istorijskom tkivu obale. Šušanj, taj primorski biser smješten između Bara i Sutomora, oduvijek je bio dom vrijednih ljudi, pomoraca, ribara, zanatlija i trgovaca, čija je pripadnost Mediteranu oblikovala njihov način života, običaje i jezik.

Roman „Dvorski trg“ istaknutog crnogorskog književnika i montenegriste Milorada-Mija Popovića doživio je svoje drugo izdanje, čime se još jednom potvrđuje značaj ovog djela u savremenoj crnogorskoj književnosti. Podnaslov prvog izdanja, Smrti se podvaljuje, koji je ujedno bio i izvorni naziv romana, ostavlja snažan utisak i nagovještava duboku analizu političkih i društvenih previranja koja su oblikovala sudbinu Cetinja i Crne Gore.

Marka Ugrina sam upoznao 13. januara 2025. godine na Dan Hrvatskog naroda Crne Gore, u Tivtu prilikom svečanosti koja je okupila brojne istaknute pripadnike hrvatske zajednice, predstavnike institucija, kulturne pregaoce i prijatelje hrvatskog naroda. U ambijentu ispunjenom emocijama, poštovanjem prema tradiciji i izraženom sviješću o važnosti nacionalnog identiteta, jedan mladić se isticao svojim elanom, jasnim stavovima i nepokolebljivim ponosom.

U vremenu u kojem su korijeni često zaboravljaju, rijetki su pojedinci koji s istinskom strašću, znanjem i predanošću služe očuvanju nacionalnog identiteta. Jedan od takvih neumornih čuvara hrvatske kulture, jezika i baštine jeste dr. sc. Domagoj Vidović – intelektualac čiji rad nije samo akademski doprinos, već i duboko posvećenje narodu kojem pripada. Njegovo ime simbol je borbe za jezičku i kulturnu autentičnost, a njegov glas uvijek je snažan, jasan i nepokolebljiv, posebno kada govori u ime Hrvata u Crnoj Gori, zajednice kojoj pristupa s nesebičnom ljubavlju i predanošću.

Kažu da svijet počiva na ženama – borcima, intelektualkama, hrabrim pojedinkama koje svojim djelima i posvećenim radom ispisuju stranice istorije. Voljeti rodnu grudu znači nositi u sebi ne samo śećanje na zavičaj, već i snagu da ga uzdigneš, braniš i pronosiš kroz svaki korak svoje karijere. Takva je ljubav prema rodnoj Boki Kotorskoj – na razmeđi Crne Gore, đe se korijeni uranjaju u plavetnilo Jadrana i Hrvatske, đe se snovi pretvaraju u stvarnost – primjer patriotizma i intelektualne veličine koje oličava croatistica Dr. sc. Vanda Babić-Galić.

Draga braćo i prijatelji Hrvati, ali i svi pripadnici rimokatoličke vjeroispovijesti širom Crne Gore, Hrvatske, Zapadnog Balkana, Evrope i svijeta,

Tu, podno svete planine Lovćen, đe se rađala luča slobode, pismenosti, slobodarstva, herojstva i stradanja, rađali su se najbolji sinovi Crne Gore. Na tom kršu zalivenom suzama, krvlju, olovom i slovima, oblikovala se epopeja slobodarskog naroda. Cetinje, svetionik i duhovna prijestonica, stajalo je kroz vjekove kao bedem protiv nepravde i tlačenja. Sa svakim korakom po kamenjaru, čujemo eho prošlosti, riječi naših predaka koji su vjerovali da je sloboda osnovna vrijednost, da je vrijedi tražiti, čuvati i braniti.

Javna ustanova Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Hrvatska matica iseljenika i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore predstavili su 5. novembra. 2024, godine u Zagrebu bogatstvo poezije bokeljskih Hrvata, otkrivajući jedinstvenu kulturnu riznicu koja povezuje dvije zemlje kroz vjekove.

 Na spoju Mediterana, u zalivu nekadašnjih kmetova i gospodara, Tivat krije jednog od svojih posebnih pjesnika—Dragana Popadića. Njegov život, prožet pjesničkim senzibilitetom, šahovskim promišljanjima i dugogodišnjim vođenjem Radio Tivta, čini ga čovjekom koji svojim riječima i djelima ispisuje stranice života ovog grada. Dragan Popadić, sa svojim jedinstvenim stilom, kroz poeziju stvara posebne niti Tivta, donoseći dašak Mediterana u svaki stih i svaku misao.

Ko želi zakucati na srce čitavog hrvatskog naroda, mora doći u Kotor. Bilo da donosi vijest o narodnoj radosti ili žalosti, niko ne može zaobići ove stare kotorske bedeme, pomorce, Bokeljsku mornaricu, katedralu Svetog Tripuna, kapele i crkve. Ovdje su se u najpresudnijim trenucima hrvatske povijesti, čuli usklici hrvatskog veselja, vapaji bola i krikovi prkosa najjače odjekivali. Mijenjali su se gospodari, države i imperije, ali Hrvati su uvijek bili i uvijek ostali svoji na svome.