"Modri kavez" je interesantan kao projekat, film, kao ideja iz više razloga i uistinu je naišao na nevjerojatne reakcije ljudi iz pomorske profesije i medijsku pozornost, a nakon realizacije biti će apliciran na sve hrvatske i svjetske festivale, uključujući i "Sundance" kaže za portal pomorac.net mlada redateljica Bruna Bajić.
Bruna Bajić, rođena u Splitu čiji roditelji su porijeklom iz Boke, prva hrvatska magistrica filma, ujedno i kćer kapetana duge plovidbe kao redateljica se upustila u istraživanje same profesije i emotivnog života ljudi koji su proveli život na moru, a o kojem zapravo nitko niti ne govori. Ljudima s kontinenta je taj poziv misterija, a ljudima koji žive takvim životom stigma. S te strane, film se bavi pozivom oko kojega Dalmacija gradi svoj ˝imidž˝ već duge i nepresušne tradicije pomorstva u Hrvatskoj.
O čemu govori film?
Modri kavez je film posvećen ljudima koji su svoj život proveli na moru. Pomorcima. Njihovim emocijama i avanturama, odlascima i dolascima, cijeloj onoj skrivenoj strani profesije o kojoj dovoljno i previše znaju samo obitelji koje tako godinama i desetljećima žive. U rastancima i sastancima.
Zašto se film zove ˝Modri kavez˝?
Kao kćerka kapetana koji je čitavo moje odrastanje proveo na moru, osjetila sam potrebu da film tako nazovem. Modra boja je gotovo sinonim za more, ali istodobno je i sama po sebi duboka i tajnovita, a kavez su neminovni gabariti koje ta profesija postavlja, ne samo u smislu malih kabina i otvorenog mora, već i psihološke specifičnosti koja stoji iza takve profesije u kojoj ljudi koji su pomorci konstantno moraju biti spremni zamijeniti svoje ognjište nekim dalekim horizontima. Za mene je taj naslov u potpunosti prenosio kako doživljavam taj poziv, ali i duboko poštovanje koje gajim prema dubini i složenosti ove profesije.
Što Vas je inspiriralo da snimite dokumentarni film na ovu temu?
Nakon mog dokumentarca o našem eminentnom pijanisti Maksimu Mrvici, Hrvatska rapsodija: Maksim Mrvica, razmišljala sam o svom idućem projektu i shvatila da se zapravo nalazim u periodu života kada želim raditi pozitivne i afirmativne priče i širiti takvu poruku, a istovremeno mi je bila želja posvetiti nešto svome ocu koji mi je omogućio da u životu slijedim svoje srce, svoj put i svoje talente. Iz toga se izrodila ideja da Modri kavez bude prvi hrvatski film o emotivnom i pustolovnom životu pomoraca.
Koliko je trajalo snimanje?
Snimanje je još u tijeku. Kako sama priča sadrži 12 probranih sugovornika, dosta autentičnog materijala, a sam projekt je iziskivao dosta dug proces istraživanja i probiranja, analize i razgovora, kako bi se scenarij iskristalizirao, proces stvaranja samog scenarija je trajao relativno dugo. Očekujem, ipak, kroz 20-ak dana da ćemo obaviti zadnja dva velika snimanja na Korčuli i u Dubrovniku i potom krećemo u montažu.
Na temelju čega ste odabrali priče?
Na odabir priče je utjecalo vise faktora. Najviše sam se vodila emocijom koju sam htjela izbrusiti na površinu, tako da su u startu priče koje su više tehnički zanimljive i s aspekta čiste struke, zapravo otpale. Potom sljedeći važan faktor je bila mogućnost sugovornika da ispriča priču, da skroji jednu cjelinu od vlastitog iskustva, a da ta poruka dopre do publike. I ono što sam posebno obratila pažnju jest da sugovornici imaju jak emotivan odnos prema svojoj profesiji, te pomalo, uvjetno rečeno i tu ''umjetničku'' crtu da zapažaju detalje koje bi možda čovjeku lišenom te moći zapažanja promakle. Iznimni ljudi su u filmu s kojima je bilo nevjerojatno iskustvo krojiti kadrove Modroga kaveza.
Kad možemo očekivati premijeru filma?
Vjerujem da ce sve ići po planu, iz želje da apliciramo film na što veći broj inozemnih i hrvatskih festivala. Ukoliko bude tako, veselimo se premijeri do početka listopada.
Kakve filmove od Vas možemo očekivati u budućnosti?
Potpuno se posvetim svakom projektu koji radim, pa samo jednim malim dijelom sebe ponekad na kraju dana, razmišljam što iza ovoga. Mislim da je sadašnji trenutak podcijenjena stavka u svijetu kojemu se uvijek negdje žuri i čovjeku koji sam sebi postavlja prepreke i dodaje utege. Ja se trudim to ne raditi, već u potpunosti uživati u onome što trenutno stvaram i sa dubokim uvjerenjem da će sljedeća ideja, kada za to dođe vrijeme, naći put do mene, a ja ću joj pohrliti, bez sumnje, sa zadovoljstvom u susret. S listom papira, da je zabilježim i osmijehom na licu, da joj udahnem život. I tako nadam se uvijek ispočetka.
Kako ćete plasirati Modri kavez?
Cilj nam je, kao i svakom filmu, da Modri kavez vidi što veći broj ljudi, kako ljudi iz same struke i njihove obitelji, tako i onih koji sa pomorskim pozivom nemaju dodirnih točaka. Želja nam je stvoriti publiku i prije same premijere filma, i to je jedan od razloga zašto je Modri kavez tako otvoren prema ljudima, suradnji i svježoj struji misli, ideja, prijedloga, iskustava. Osim što se već priprema mreža festivala na koje ce Modri kavez biti prijavljen, europskih i svjetskih, kroz 10-ak dana očekujemo i aktivnu Modri kavez stranicu, aktivni smo i na facebook-u, obavještavamo ljude o svemu što se sa Modrim kavezom događa i sa timom ljudi koji osim mene kao redateljice i scenaristice na njemu srčano rade. Ono što me posebno veseli jest mogućnost da brucošima Pomorskog fakulteta u Splitu prikažemo ovaj film, kako bi se već na početku, na autentičan način, upoznali sa čarolijama i zamkama pomorskog zvanja.
Uz film paralelno izlazi i Vaša knjiga prevedena i na engleski "Memoari redatelja" koja će nam otkriti sve ono što u filmu nećemo moći vidjeti?
Redateljsko memoari: Put u Modri kavez je popratna literatura u kojoj sam pratila svojim komentarima svako snimanje i prepreke, zapisujući detalje koje bi možda mogle zanimati buduće gledatelje, a koje ni sama ne bih voljela zaboraviti. Istina je da će biti prevedena i na engleski jezik, jer tako želimo pristupiti cijelom projektu kako bi bio dostupan što većem broju ljudi i da njegova poruka može nesmetano putovati.
Ovo je jedan mali ulomak:
''Započinjući snimanje filma, nailazili smo na brojne prepreke. Ponekad bi se ljudi pitali što će nam takav film, zašto bi se bavili takvom temom, koliko čovjek baveći se takvom temom može biti objektivan, posebno, ako ste kao redatelj, i sami dijete pomorca kapetana? A onda sam sebi postavila pitanje, a što je to uopće realnost i realan? Je li stvarniji život pomorske tvrtke u stečaju od pomorskog života zaljubljenog para? Je li moguće za prosječnog života i za bilo kojeg čovjeka da sagleda sliku u cjelini? Da makrokozmos jede mikrokozmos ili je na kraju sve stvar našeg fokusa?
Iz toga se vrlo jednostavno izrodila ideja, da u vrijeme ovih industrijskih, humanih i nehumanih pitanja, koja više nisu nego jesu u domeni našeg implementiranja u situaciju, da se posvetim ljubavi, emociji, iskustvu, pustolovini. Pa onaj tko voli ''stvarnost'', neka se njome, umjesto mene bavi.''
Čuli smo da je Vaš prethodni dokumentarac o Maksimu Mrvici uzela HRT i da ćemo ga idući mjesec imati prilike pogledati na televiziji. Je li to istina?
Istina je. Hrvatska rapsodija: Maksim Mrvica će kroz 10-ak dana biti prikazan na HRT1 i jako se veselim prilici da i televizijska publika vidi taj zanimljivi dokumentarac. Vjerujem da će i Modri kavez otputovati na televizijske kanale, kada prođe njegovo festivalsko vrijeme. Užitak je podijeliti ono što stvorite s publikom. Ma kakva reakcija bila iz nje rastete, kao autor, i kao čovjek.
Preuzeto /pomorac.net/