Privilegija je bila družiti se s Don Brankom, provoditi sate i dane sa njim u razgovorima na teme života, smrti, vjere, religije, umjetnosti.

Spremnost da bez zadrške pokaže svoje emocije ga je između ostalog činila velikim, sjećanja su pijaniste Ratimira  Martinovića praćena izborom djela i kompozitora koje je don Branko volio, na sinoćnjem koncertu u crkvi Sv. Duha u Kotoru, posvećenom don Branku.

 Od maloga koji “bupa po klaviru“  kako je don Branko kazao na početku njihova druženja, do čestitki za njegovo sviranje riječima “kao da svira anđelima“, kako je don Branko rekao nakon Martinovićevog izvođenja između ostalog i Ravelove Pavane za preminulu infantkinju, koja ga je posebno ganula.

To je jedan od najljepših komplimenata koje glazbenik može doživjeti, kazao je Martinović na koncertu povodom deset godina od smrti don Branka Sbutege koji je nazvao glazbenim putovanjem kroz njihovo poznanstvo i prijateljstvo.

“Na njegov posljednji rođendan 8. aprila nisam bio u Kotoru. Telefonom smo se čuli, a on je rekao da je bolje što nisam, jer ne bi volio da ga vidim u takvom stanju. Rekao mi je da mi pakuje note, rekao da je smrt prodao tolikima i da je konačno vrijeme da je i on sam kupi i da mu sviram Šopenov C mol Nocturno”, rekao je Martinović.

Velikom briljantnom Polonezom i Šopenovim Nocturnom, Martinović je završio koncert uz salve aplauza, a u crkvi Sv. Duha, dobri duh don Branka bio je prisutan u čaroliji crno bijelih dirki pod prstima virtuoznog glazbenika.