Našu kulturnu baštinu  franjevci su obogatili na prosvjetiteljskom, kulturnom i vjerskom životu duž cijele Jadranske obale, a naročito Boke kotorske u zadnjih 734.god.

Kraljica Jelena de Courtney, žena Uroša I Nemanjića, 1288. god. sagradila je prvi franjevački samostan na području današnje Kotorske biskupije. Nažalost u Kotoru i Boki kotorskoj već nekoliko godina nema ni jednog franjevca

U nedelju 26.06.2022. god. u 19.00 h  u prepunoj crkvi Male Braće u Dubrovniku franjevac Veselko Grubišić proslavio je svoju zlatnu misu. Na početku mise vizitator Sesar je održao propovijed u kojoj je rekao da je: „davne 1972. godine, kao član Franjevačke provincije u Dalmaciji, primio sveti red svećeništva te dodao kako je tada mogao poput Abrahama vjerovati da je Bog nešto s njim naumio, da on s njim nešto hoće i namjerava“. Naglasio je da je fra Veselkov životni put bio je obilježen samozatajnošću, potpunim predanjem, nesebičnim razdavanjem, trudom i požrtvovnošću, uvijek je znao kome pripada i kome želi služiti, također i kako su ga njegovi vjernici voljeli i danas vole, a Bog ga nikada nije iznevjerio nego je uvijek bio „Emanuel“ (S nama Bog). Posebice je zahvalio na svemu što je gvardijan Grubišić činio u Južnoj Africi gdje je bio poslan da se brine za Hrvate koji su tamo živjeli, ali i na svemu što je činio u domovini.  

Na kraju mise prigodnim riječima svim znanima i neznanima zahvalio se jubilarac Grubišić rekavši kako je ovo za njega dan sjećanja, zahvaljivanja Bogu koji ga je vodio i dan molitve. „Kroz tih pedeset godina izgovarati u misi: Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja!, i u ispovjedaonici: Ja te odrješujem…! – to je tajna vjere, vjernost obećanom i nije lako“, posvjedočio je.

Svečanosti jubilarnog slavlja svoj doprinos dao je i Mješoviti zbor crkve Male braće, a nazočne su bile redovnice kao i članovi franjevačkog trećeg svjetovnog reda. Kao uspomenu na 50. godina svećeništva fra Veselka Grubišića vjernicima su podijeljene sličice s citatom iz Evanđelja po Ivanu: „Što god vam rekne, učinite!“.

Fra Veselko Grubišić je rođen 11. ožujka u 1945. godine u Posuškom Gradcu u Hercegovini. Poslije završene osnovne škole upisuje se na sjemenište kao kandidat Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru, zatim boravi u novicijatu na Košljunu, pa ide u vojsku i po povratku iz vojske i nastavka novicijata na Košljunu, pohađa gimnaziju u Pazinu i Splitu te 1968. godine Višu teološku školu u Bixeh-Bressanone u Južnom Tirolu.Na blagdan svetih Petra i Pavla 29. lipnja 1972. godine u Tirolu je zaređen za svećenika. Sljedeće 1973. godine imenovan je župnim vikarom u Sv. Nikole u Rijeci gdje proveo tri godine. Nakon toga ide na službu u Južnu Afriku, a prije toga jednu godinu je proveo u Dubrovniku, pa u Rovinjskom Selu kod Rovinja. U Južnu Afriku je ostao do listopada 1997. god. tj više od 18 godina. Po povratku u Hrvatskoj imenovan je župnikom Sv. Nikole Tavelića u Rijeci gdje je ostao 6 god., a zatim je bio devet godina župnik u župi Presvetoga Srca Isusova u Zadru, te deset godina gvardijan u samostanu Male braće u Dubrovniku gdje je jučer proslavio i svoju zlatnu misu.

Slavljenik je daljnji rođak veleposlanika RH u Podgorici njegove eksel.Veselka Grubišića. Drago nam je da nam se ukazala prilika biti na zlatnoj misi.                                                                                 

Franjevci (Fratres Minores, mala braća) su članovi katoličkog reda što ga je osnovao sv. Franjo Asiški (1181 – 1226.). Njegovi članovi su polagali zavjet siromaštva te su bili upućeni na primanje darova i pomoć siromašnima i bolesnima. Franjevci su odigrali pozitivnu ulogu u vrijeme turske navale pomažući narodu da lakše podnosi nevolje turskog jarma.                                                                                               

Našu kulturnu baštinu  franjevci su obogatili na prosvjetiteljskom, kulturnom i vjerskom životu duž cijele Jadranske obale, a naročito Boke kotorske. Djelovali su kao prosvjetitelji, teolozi, liječnici, farmaceuti, znastvenici, graditelji, skulptori, slikari, orguljaši itd. Osnovali su pomorske škola na području Perasta, Prčanja, Kotora, u kojima su glavni predavači bili redovnici – franjevci. Djelovali su kao župnici, kapelani i misionari, bili su biskupi, legati i sl. Svjedoci te njihove prisutnosti nisu samo samostani ili manje kuće (hospiciji, rezidencije) nego su tu i samostani klarisa.Uglavnom na svim područjima kulture djelovao je po koji franjevac.                                            

Na Prčanju su djelovali franjevci kao liječnici, a postojala je i ljekarna u sklopu samostana sv.Nikole. U Kotoru je postojalo mnogo bratovština koje su osnovali franjevci.                                                                                                                                                                                  Njegovi članovi su polagali zavjet siromaštva te su bili upućeni na primanje darova i pomoć siromašnima i bolesnima.

Nažalost danas u Kotoru i cijeloj Boki kotorskoj nema ni jednog franjevca, a poslednji su bili: fra Dinko Vlašić, fraVito Smoljan i fra Mario Šikić.

  Tekst: Marija Saulačić

 Slike:  Andro Saulačić