Na Porinu u Rijeci 29. ožujka nagradu za životno djelo dobit će skladatelj i dirigent Silvije Glojnarić, član Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije i dopredsjednik UNISON-a, Hrvatskog glazbenog saveza, Paolo Sfeci te Ibrica Jusić, legendarni kantautor, piše portal 100 posto.

Rođen kao Ibrahim Jusić u Dubrovniku, odmalena su ga zvali Ibrica, a s bratom Đelom brzo je razvio strast za glazbom. No, u mlađim danima nisu puno surađivali jer su, kako je rekao, uvijek bili dva svijeta. U siromašnoj obitelji bilo je sedmero djece, od roditelja su naslijedili glazbeni talent, a obitelj je u Dubrovnik došla iz Blagaja iz Bosne. Majka i otac bili su djeca iz begovskih, plemićkih obitelji koje su razvlaštene.

"Grad je od mene htio napraviti kriminalca. Znao sam pobjeći iz Dubrovnika na mjesec dana kod mojih u Blagaj misleći da će me milicija zaboraviti. Ali čim bih se vratio, nisam ni legao u krevet, evo ih po mene. Opale ti dva-tri šamara i priznat ćeš da si ubio čovjeka kojeg nikad nisi vidio. I jednog mi je dana pukao film i rekao sam mami: Idem u općinu i odoh u dom", ispričao je u velikom intervjuu za Večernji list.

Na Zagrebačkom festivalu prvi put je nastupio 1968. i pobijedio - a to se ponovilo i iduće dvije godine.

"Trebao sam 1973. prvi put nastupiti u kultnoj francuskoj emisiji 'Velika šahovska ploča' kamo su pozivali najveće umjetnike. I do njih je došla priča o malom iz Jugoslavije koji fenomenalno pjeva pjesme njihova idola Jacquesa Brela. I kad sam došao u studio, vidim da tu sjedi i veliki Brel. Smrznuo sam se kao malo dijete. Brel me zamolio da otpjevam nekoliko njegovih pjesama za probu. I krenem ja, kad vidim Brel se ukočio, drago mu. Ustane on, pruži mi ruku i kaže: 'Mladi gospodine, imam osjećaj da sam ovu pjesmu pisao za vas, a ne za sebe.' I to mi je najdraži kompliment koji sam mogao dobiti", rekao je za Večernjak.

Već je desetljećima njegov koncert na dubrovačkim skalinama nezaobilazan tijekom Ljetnih igara, a bez psa rijetko kad ćete ga vidjeti.

"Što više upoznajem ljude, sve više volim životinje. Jer one bar ne lažu. Odrastao sam uz mačke i nikad nisam imao priliku imati psa, a još kao dijete želio sam imati vučjaka. Tamo gdje me ne puste sa psom, ne idem. Znam da je zdrav, cijepljen, miran, niti ga čuješ niti ga vidiš", kaže Ibrica.