Danas, 2. veljače, proslavlja se blagdan Svijećnice.
Blagdan Svijećnice ima vrlo stare korijene unutar kršćanske tradicije, a nastao je kao spomen na židovski običaj po kojem je Marija 40 dana nakon poroda s Djetetom krenula u hram po blagoslov, što je i zamjena za poganske običaje purifikacije na kraju godine, koja je u starom Rimu završavala u veljači.
Stanovnici starog Rima su u razdoblju od 15. do 18. veljače slavili božanstvo Fauna Luperca, kasnije poistovjećenog s grčkim Panom ili Satirom. Vrhunac te svetkovine bio je "februatio", čišćenje grada od demonskih utjecaja kada su žene kružile ulicama s upaljenim bakljama, simbolom svjetlosti i božanske dobrostivosti. Lupercalijama su se poništavale sve "nečistoće" nakupljene tokom godine i u novu se čisto ulazilo. Faun je štitio stada i šume, te je kao takav bio izuzetno važno božanstvo za stare Rimljane. Za vrijeme Lupercalija, Luperci (ime znači "oni koji tjeraju vukove") svećenici Fauna, prinosili su žrtve u vidu ovaca u pećini ispod Palatina, gdje je prema legendi vučica dojila Romula i Rema. Mačem uprljanim krvlju ubijenih ovaca doticala su se čela dvojice dječaka iz patricijskih obitelji koji su odmah krv čistili vunenim krpama umočenima u mlijeko. Mladići su nakon toga noseći na sebi kožu ubijenih životinja trčali oko Palatina i na svom putu trakama (februa) od koža ubijenih ovaca šibali svakoga tko im se našao na putu dok su se žene svojevoljno nudile za taj ritual "čišćenja" i zazivanja plodnosti.
Kada se Rimom prošilo kršćanstvo, nastavilo se slaviti Lupercalije, jer su mnogi vjerovali da su glad, bolesti i najezde barbarskih plemena posljedica ukidanja žrtava u slavu bogova. Papa Gelasio I. pred kraj V. stoljeća (između 492. i 496. god.) uspijeva uvjeriti Senat da su nesreće Rima posljedica nemorala, praznovjerja i ostataka poganizma. Lupercalije su tako zabranjene, ali se i osjetila potreba da se to pogansko slavlje, stoljećima ukorijenjeno u poljodjelskoj i stočarskoj kulturi starog Rima, zamijeni kršćanskim blagdanom. Upravo tada uveden je blagdan Pročišćenja Marijina ili Prikazanja Isusova u hramu, koji pada na dan 2. veljače, točno 40 dana nakon Božića, kojim je zadržan značaj rituala pročišćenja, ali u skladu s kršćanstvom sada posvećen Mariji. Nazvan je blagdanom svijeća, Candelora ili Svijećnica, s procesijom koja je nekada išla od sv. Hadrijana, preko Nervinih i Trajanovih foruma i Esquilina do Bazilike Svete Marije Velike (Santa Marie Maggiore), s blagoslovom svijeća, simbolom krštenja koje čisti od istočnog grijeha.
S obzirom da Svijećnica pada u prve dane veljače kada dani počinju biti duži, uz nju su vezane i neke izreke koje imaju karakter dugoročne prognoze, toliko bitne za nekadašnju pretežno poljodjelsku kulturu. Ako je lijep dan na Svijećnicu, znači da je zimi kraj, a ako je kišno ili vjetrovito, pred nama je još nekoliko tjedana zime.