U četvrtak 30. rujna svečano je proslavljen sv. Jeronim, nebeski zaštitnik župe i grada Herceg Novog. Proslavi blagdana prethodila je sveta misa bdijenja poslije koje su vjernici molili svečanu večernju.

Prijepodnevnu misu predvodio je mons. Ilija Janjić, umirovljeni kotorski biskup, nekada i sam hercegnovski župnik. On je u svojoj propovijedi kazao kako je ovo veliki blagdan za župu i grad Herceg Novi : „U sv. Jeronimu prepoznajemo neumornog sijača Božje riječi zato što je veći dio svoga života posvetio proučavanju, prevođenju i propovijedanju Svetog pisma. Neka se Jeronimova svetost i želja za obraćenjem prenesu i na naše živote kako bismo mi bili magnet za ovaj bezbožni svijet. Neka nam naš nebeski zaštitnik izmoli kod nebeskog Oca da tu svetost živimo i na koncu života budemo nagrađeni s riječima: ˈValjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!’“.

Svečanu večernju misu predslavio je mons. Ivan Štironja, kotorski biskup uz koncelebraciju nekoliko svećenika. Tumačeći liturgijska čitanja, biskup Štironja je u propovijedi istaknuo kako riječi iz prvog čitanja iz Knjige Mudrosti donose veličanstven hvalospjev mudrosti. Boga koji je izvor mudrosti predstavlja već prva rečenica spomenutoga teksta, a ona glasi: „Pomolih se, i razbor dobih; zavapih, i primih duh mudrosti“ (Mudr 7,7-10. 15-16).

„To je svojevrsni himan koji opisuje srce i dušu sv. Jeronima jer je naš nebeski zaštitnik shvatio ponajprije da je Biblija živa Božja riječ, govor našega Stvoritelja koji nama ljudima želi osmisliti život u onom svjetlu u kojemu nas je stvorio, s onim razlozima koje je postavio pred čovjeka kojega je oblikovao na svoju sliku i postavio u svijet kao krunu svoga stvaranja. Ta mudrost nadilazi žezla i prijestolja, nadilazi sva bogatstva svijeta; ne treba je uspoređivati ni s draguljima ni sa zlatom, niti sa srebrom. Ovo je ujedno i nama razlog zašto smo se okupili danas na blagdan sv. Jeronima, zaštitnika ove župe. Okupili smo se da se pomolimo, da zavapimo Bogu izvoru mudrosti kako bismo primili duha mudrosti i spoznaje da bez Boga nema života“, kazao je biskup.

„Jeronimova molitva izriče svu dramu njegova života koji je bio ispunjen lutanjima i traženjima: Gospodine, pokaži mi svoju milost i srce moje razveseli. Daj da te nađem jer te tako dugo tražim. Ja sam ovca koja luta u divljini, potraži me i odvedi me kući u svoj ovčinjak. Gospodin je na svoj čudesan način došao do Jeronimova srca, pozvao ga u tišinu pustinje i progovorio njegovu srcu. Tu u tišini je spoznao kamo ga vodi vika i ponuda ovoga svijeta. Okrenuo se glasu Božjem i u tom glasu prepoznao smisao života. Gospodin mu je dao milost obraćenja. Svoje talente i želju za znanjem stavio je u službu Crkve. Ni Crkva nije ostala nijema. Najprije ga je prihvatila kao svoje dijete, nije ga odbacila kao velikoga grješnika, nego ga je prihvatila i dala mu priliku da se promjeni. Postao je svećenikom iako je bilo gotovo jasno da nije za pastoralnu službu. Iskorišteni su njegovi talenti i želja za sve većim znanjem.

Zahvalni smo Bogu za dar osobe sv. Jeronima, kao i za sve sposobnosti koje su mu darovane. Sv. Jeronim je prepoznao beskrajnu mudrost skrivenu u Svetom pismu. Založio se da sve svoje sposobnosti i snage posveti prevođenju Svetog pisma s grčkog i hebrejskog na latinski. Zato je naš današnji susret ovdje u crkvi sv. Jeronima svojevrsno odlaženje u pustinju, u tišinu gdje nastojimo otvoriti Bogu svoje srce i dušu i dopustimo mu da nam progovori. Kao što je Bog progovorio Jeronimovu srcu, isto tako želi progovoriti i našim srcima. I nama želi pokazati beskrajno blago svoje mudrosti za život skriveno u svetopisamskim tekstovima.

To nam govori i po svetom Evanđelju i sijaču koji je opisan (Mk 4,1-10. 13-20). Sjeme je Riječ koju Gospodin svakodnevno sije u naša srca. O nama ovisi koliko je tlo našega života spremno primiti Gospodinovo zrnje. Pripremljenost srca je u našim rukama. Mi odlučujemo o tlu, a Gospodin o sjemenu i sijanju. Naše je hoće li doći do sijanja, hoće li Gospodin dobiti prigodu da sije sjeme svoje Riječi u naše živote.

Zato je vrlo važno pitanje o pripravljenosti tla: Jesam li kamenito tlo, tlo obraslo trnjem, ili pak tlo pripremljeno za sjetvu. Često se događa da je sotona otupio osjećaje čovjeka toliko da uopće više ne prepoznaje koliko mu je srce trnjem i korovom obraslo, koliko je zatrovano divljakama poganstva.

Danas se pomolimo, kako to pisac Knjige Mudrosti sugerira; da dobijemo razbor; zavapimo da primimo duha mudrosti, kako bismo znali kako živjeti i prema kojem cilju težiti.

Sv. Jeronime, mi tvoja djeca, koji smo te izabrali za svoga zagovornika i zaštitnika, upućujemo ti svoje molitve: Izmoli nam kod Boga milost ljubavi prema Božjoj mudrosti, da je zavolimo više od svega blaga i bogatstva zemaljskoga; da Božju mudrost sadržanu u Riječi uzljubimo više od zdravlja i sve zemaljske ljepote. Neka nam tvoja Riječ bude putokaz i svjetlo na svim životnim raskrižjima i na moru života. Daj da ostanemo vjerni onomu u čemu nas Crkva poučava, da povjerujemo da su nas Pisma kadra dovesti do vječnog spasenja u vjeri u Kristu Isusu“, zaključio je biskup.

Na kraju misnog slavlja župnik don Siniša Jozić čestitao je blagdan župljanima, zahvalivši biskupu na pastirskom pohodu, te svima koji su darovali svoje vrijeme, trud i darove kako bi se nebeski zaštitnik župe i grada proslavio na dostojanstven i svečan način. Posebno je zahvalio obiteljima: Perić, Zgradić i Arapović koji su darovali financijska sredstva za restauraciju velikog lustera u župnoj crkvi.

Poslije otpjevane zahvalnice Te Deum (Tebe Boga Hvalimo) koja se već stoljećima pjeva ovog dana kao spomen na 1687. godinu i slavno oslobođenje Herceg Novog od Turaka, vjerni je puk blagoslovljen relikvijom sv. Jeronima.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima, a euharistijskom slavlju nazočili su i predstavnici gradske uprave: predsjednik gradske Skupštine Ivan Otović, potpredsjednik Općine Mirko Mustur i Darko Klasić, načelnik komunalne inspekcije.

 Autor: Kotorska biskupija