Proslava tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, 1925. godine u Boki  kotorskoj – svjedočanstva kroz arhivsku i novinsku građu

                           (Izvodi iz neobjavljenog rada)

 Na kraju 2025. godine  u  kojoj  je svečano obilježen jubilej 1100 godina krunidbe kralja Tomislava   želimo se prisjetiti milenijskog jubileja prije jednog stoljeća tragom svjedočanstava iz arhivskih izvora, onovremenog tiska i fotografske građe.Pratit ćemo  koliko je Kotor i Boka Kotorska bila dijelom  svečanosti 1925. godine u čast povijesnog događaja ranog srednjovjekovlja. Proslava tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925.godine počela se pripremati 1906.godine, u vrijeme austrougarske vladavine, a ostvarena je u državi  koja je u nazivu imala i hrvatsko ime: u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Kralj Tomislav i njegova krunidba u davnom vreamenu  ranog srednjovjekovlja dobiti  će, ovom proslavom, značaj velikog  događaja prošlosti  i postati  simbol hrvatskog nacionalnog  identiteta.Ovaj historijski jubilej je  poticao i jačao  hrvatski nacionalni ponos u svim krajevima gdje žive Hrvati pa tako i u Boki kotorskoj. Proslava 1000 godišnjice krunisanja hrvatskog kralja  Tomislava  u Boki kotorskoj bila je inicirana od Društva Hrvatskog Zmaja - Ogranka iz Dubrovnika. Družba sa predsjednikom dr Bjelovučićem je, na području djelovanja dubrovačkog društva hrvatskog zmaja, u Dubrovniku, Hercegovini i Boki kotorskoj je  zaslužna za  70. spomen obilježja kralju Tomislavu, koja su u obliku spomen-ploča  ugrađivane na fasade povijesnih zdanja, utvrđenja, a najviše na pročeljima crkava.

Odjeci milenijskog jubileja hrvatskog kraljevstva se iz centra, grada Zagreba širilo na sve krajeve gdje žive Hrvati. A kako  je to bilo u višenacionalnoj  sredini Kotora i Boke kotorske ? Kako je osmišljeno obilježavanje, tko su nosioci programa, koliko  su  Hrvati  Boke bili sudionici tih manifestacija ? Na pitanja ćemo pokušati ćemo odgovoriti koristeći autentična svjedočanstva tog vremena.

Iako je godina jubileja bila 1925.godine još čitave tri godine  su bili prisutni odjeci velike obljetnice. U Boki kotorskoj  se najznačajnija proslava, koja je imala i najviše odjeka bila u Kotoru   1928 godine.  zato prve vijesti o organizioranim proslavama velikog jubileja 1925.godine.  ne dolaze iz središta Boke iz drevnog grada Kotora nego iz Herceg Novog i manjih mjesta : Donje Lastve, Mula, i Bogdašića. U Herceg Novom u organizaciji tamošnjeg Hrvatskog doma, a na Mulu i Donjoj Lastvi – općina,  održavaju se  6. rujna 1925. skromne svečanosti: svete mise, ophodi glazbe, iluminacije, a  u selima:  Bogdašići i Škaljari i gradu Budvi, se na župnim crkvama otkrivaju   trajni zapisi u kamenu  u znak sjećanja na milenij hrvatskog kraljevstva.[1]

O tim događajima najiscrpnije obavještavaju dopisnici iz lista Narodna svijest[2]

  „U nedjelju 6. septembra  Općine: Muo, Lastva i Ercegnovski „Hrvatski dom“  svečano  proslavili uspomenu na tisuću godišnjicu hrvatskog kraljevstva. Svečanost je svuda ispala veličanstvena i u potpunom redu. Čitamo po novinama  da su u više gradova po Dalmaciji općine priredile ovu

  rijetku svečanost , a Kotorska općina još spava i ko zna hoće li se za ovakvu uspomenu probuditi“.[3]

U godini jubileja  trajni spomen na  prvog hrvatskog kralja na prostoru Boke kotorske nalazimo u selu Bogdašići.  Spomen ploče kralju Tomislavu našla je mjesto na pročelju crkve sv. Petra , 29.6. 1925.

                         Na ploči se čita tekst

O TISUĆGODIŠNJICI

HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA

    925 1925

 BOGDAŠIĆI MRČEVAC KAVAČ

 BOGDAŠIĆI NA PETROVDAN 1925

  „HRVATSKI DOM“

Na pročelju  crkve  Gospe Sniježne u Škaljarima, spomen ploča je otkrivena 26.12.1925.. Sačuvao  se jedan dopis bez datuma, koji je upućen  Općinskom upraviteljstvu u Kotoru, a potpisan od Glavara rela Krsta .L.Petrovića:

„Potpisani moli da mu to Upraviteljstvo, za gornju svrhu   doznači din. 1000 kako je to po međusobnom dogovorum seljana bilo zatraženo“[4]

 „ Škaljari: Proslava hrvatskog milenija DNE, 26.PROSINCA 1925. O.G. Selo Škaljari proslavilo je svečano i dostojanstveno hiljadu godina hrvatskog kraljevstvai krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava. Jutrom u 9 sati bila je glagoljska služba Božja sa „Tebe Boga“, a zatim je slijedilo otkriće spomenploče na crkvi.Ploču je otkrio seoski glavar Krsto L. Petrović, a nastavio Don Ivo Petković, župnik o nužnosti ovog historijskog događaja u hrvatskoj,,slavenskoj i evropskoj povijesti.

Otkriću spomen ploče prisustvovala su sva hrvatska društva iz Boke, a srpska iz Kotora sa zastupnicima raznih vlasti, a naroda je bilo iz mjesta i okolice, silesija. Poslije otkrića spomen ploče krenu svečana povorka sa pozvanicima i narodom pod hrvatskom zastavom oko sela, te se slegne sva u „Hrvatski sastanak“, gdje je predsjednik društva g. M. Lui držao predavanje o razvoju hrvatske povijesti kroz 1000 godina. Gjuro Drašković, advokat iz Kotora , kao Srbin govorio je o golgoti  hrvatskog i srpskog naroda. Zatim je slijedila čajanka.Uvečer je bila rasvijeta mjesta sa bacanjem umjetnih ognjeva, a u „Hrvatskom sastanku“ deklamacija „Sjeni Tomislavovoj“, predstava-predavanje o životu Tomislava i zabava. Mjesto je bilo okićeno sve sa hrvatskim zastavam, a brzojavno su pozdravljeni kralj i Stjepan Radić. Slava hrvatskom kralju Tomislavu.“[5]

  Dan kasnije, nakon slavlja u Škaljarima, Budva, koja je u to vrijeme pripadala Boki kotorskoj, proslavila je milenijski jubilej. Kako je to bila ustaljena praksa spomen ploča u Budvi je poslije svete mise, otkrivena i blagoslovljena ploča i „predata predsjedniku Općine na čuvanje“, a ugrađena je 27. prosinca s južne strane crkve svetoga Ivana u Budvi da „mještanima  služi kao podsjetnik, a  brojnim turistima kao putokaz,  da vrijeme koje neumitno prolazi ne može i ne smije  izbrisati tragove koji svjedoče o opstojnosti hrvatskoga naroda na ovom području.

„Budva je postavila spomen ploču hrvatskom kralju Tomislavu u nedjelju 27. prosinca 1925. godine, iza svete mise i Tebe Boga hvalimo. Tomu su prisustvovali civilne i vojne vlasti. Župnik blagoslovi ploču i preda je predsjedniku općine na čuvanje. a zatim je don  Ante Mušura  održao historijski govor , pak se narod okupi u čitaonici na kupicu, gdje je gospodin Petar Slovinić održao patrijotski govor uz burno klincanje. Slava kralju Tomislavu. Istaknuti je da su i svi Srbi prisustvovali ovoj svečanosti“[6]

Za razliku od navedenih mjesta u Boki u  Kotoru pripreme milenijskog jubileja,  koji je trebao da ujedini hrvatski narod u zajedničkom slavljenju, pokazuju neodlučnost, zapravo  nezainteresiranost gradskih vlasti, zato je proslava jubileja 1925. godine bila na nivou skromne svečanosti , a izostalo je postavljanja spomen- ploče kralju Tomislavu.  

Tjedne novine Narodna svijest, koje su izlazile u  Dubrovniku od 1919.-1941. godine izvještavaju:

    „Poslije toliko prigovora napokon se je i naša općina odlučila da proslavi  1000. godišnjicu Hrvatskog Kraljevstva. Sa ovakvom proslavom ne može da bude zadovoljan nijedan pravi rodoljub. Izlišan je  uprav neumjestan izgovor da općina nema novaca. Nije izdan ni proglas, tako da mnogi nijesu ni znali  za dan proslave nego tek ono jutro  u Nedjelju 20. decembra. Nije se sastavio ni odbor za proslavu koji bi bar nešto upriličio. Dok su najzabitnija sela postavila ploču  kralju Tomislavu, o tome jedino u Kotoru nije bilo. Doista žalosno. A nije li ova proslava davala lijepe zgode da se manifestuje i na vidljiv način dokumentuje sloga Srba i Hrvata?

Proslava se razvila na ovaj način : u Nedjelju 20.XII u 9 ½ sati ujutro krenula je povorka koja se sakupila ispred Općinskog Doma, put crkve sv.Tripuna na Te Deum. U povorci su sudjelovali muška i ženska Pučka škola, Srpska i Hrvatska Radnička zadruga, Kotorska glazba, Sokol i Općinska uprava. Na trgu sv.Tripuna bila je poredana jedna četa vojnika , a u crkvi sve civile i vojničke vlasti i predstavnici društava.

Iza Službe Božje povorka je obišla gradom do Općinskog Doma  i tad se razišla. Uveče u 8 sati  u dvorani Dojmi održao je govor gospodin Anton Rossi, općinski tajnik, zatim je slijedio  koncert Kotorske glazbe i Orhestre pozorišnog društva „Bokelj“. I tako se ova proslava  proslavila samo da se broji da je bilo, ali bez Odbora, bez Proglasa  i bez jednog hica mužara . Bilo je kasno, ali ne baš časno . Hrvati ne smiju zaboravit kako se je proslavio u Kotoru ovaj rijetki godišnji milenij hrvatskog kraljevstva“.6

Dopisnik iz Kotora se javlja  1926. godine, ponovo, povodom postavljanja spomen- ploče

„Spomen ploča kralju Tomislavu kako smo to predviđali  i javili u 19.broju vašeg cijenjenog lista neće se eto ni postavila. Stara Općinska uprava gdje su bili Hrvati u većini , da se ne zamjeri Srbima  to je pitanje ostavila da ga riješe novo Općinsko Upraviteljstvo.

Nova Općinska uprava  smatra taj spomenik suvištim . A sve je to jer se radi o hrvatskom kralju Tomislavu i o 1000 godišnjici hrvatskog kraljevstva. A Hrvati mjesto da složno istupe glasovali su kod prpošlih izbora  u pet različitih žara  i tako omogućili „da  Srbi vode glavnu riječ  u ovoj općini koja ima većinu hrvatskih birača.. Ovakvo postupanje prema hrvatskim historijskim uspomenama ne gradi temelje bratrskoj slozi  i uzajamnom poštovanju“.[7]

 Godina 1928. u Boki kotorskoj je donijela ponovo aktualnu temu obilježavanja jubileja  hrvatskog kraljevstva. Tek krajem  1928. godine  Kotor, poslije puno prepreka, uspijeva dobiti trajni biljeg koji je za Hrvate imao značaj potvrde identiteta i nacionalnog ponosa.

Za društveni, vjerski  i kulturni život Kotora 1928. godina je bila značajna jer  su se desile i druge svetkovine i  proslave  koje su ostale u memoriji stanovnika, posebno Hrvata katolika. Velika vjersko slavlje u povodu beatifikacije Ozane Kotorske u Kotoru, otkrivanje spomen-ploče Petru Zrinskom u Perastu 15. svibnja 1928. na zavjetni dan Gospi  na Općinskom domu.  U kamenu je uklesan okvir sa starohrvatskim pleterom i riječi:

                                     Na vječnu uspomenu kad Petar knez Zrinski, vojvoda hrvatski, potom ban

                                                    iza slavne pobjede junaka Peraštana nad Turcima

                                                 Odvjetovanjem Gospe od Škrpjela 15.V.1654.dojedri

                                                     svojim brodom23.,24.,V.1654. u Perast, da čestita

                                                    Kako reče:slavnom, sretnom i plemenitom Perastu

                                                              Darovavši im junačku sablju

                                                                                  P.

                                                                     Grad Perast-15.V.1928.

     Na Mulu 8.7.1928. godine  i svečanost otkrivanja spomen-ploče kralju.Tomislavu.

     U Herceg Novom je tri godine poslije proslave jubileja postavljena spomen ploča kralju Tomislavu, na  kući  u kojoj  su se nalazile prostorije Hrvatskog doma.

 Tri godine poslije skromnog obilježavanja u jubilarnoj 1925oj godini , dobijamo potvrdu da Kotor  nije  odustao  od postavljanja trajnog spomena  prvom hrvatskom kralju Dostojna svečanost obilježavanja milenijumskog jubileja hrvatskog kraljevstva  u Kotoru sa postavljanjem spomen ploče kralju Tomislavu  bila je u studenom 1928. godine zahvaljujući Hrvatskom radničkom društvu „Napredak“, koje je u Kotoru  djelovalo od  1898.godine. Jedno od najstarijih i najznačajnijih hrvatskih udruga koja je okupljala Hrvate, preuzela je brigu oko postavljanja spomen- ploče, želeći da proslava 30.godišnjice postojanja Društva bude zapamćena i po ovom svečanom događaju. Taj dvostruki jubilej je imao velikog odjeka u Kotoru i svim mjestima Boke, a u kolektivnoj memoriji Bokeljskih Hrvata dobio značajno mjesto. Bio je to događaj koji je u kompliciranim lokalnim i državnim političkim prilikama  pokazao  da  su Hrvati uspjeli iskazati  slogu i zajedništvo i uraditi ono oko čega se gradska uprava grada nije mogla dogovoriti 1925.godine.

Međutim iz nekoliko  izvora saznajemo da   je i dalje tu ideju nije bilo  lako sprovesti, jer spomen-ploča hrvatskom kralju Tomislavu nije bila prihvatljiva svima, pa je  pred čelnicima društva Napredak  bilo nekoliko mjeseci traženja mjesta za postavljanje spomen-ploče.

Iako je prvobitno, Dopisom br.1256., od 11.srpnja 1928, Vijeće kotorske općine pozitivno udovoljilo  zahtjevu uprave Radničkog društva „Napretka“ da se ploča „ugradi na sat-kuli, vlasništvo ove općine  u gradu Kotoru“ (Odobrenje je potpisao načelnik Kamber i Prisjednik V. Sekulović).  

 U istom dopisu data su i uputstva o mjestu na kome će  spomen-ploča biti postavljena  „najpodesniji prostor  za smiještanje ploče okvir sa klesanom  smještene na zapadnoj strani kule, prema gradskim vratima, iznad šiljka piramide uz kulu“.( Dopis br.2843.  od 5.oktobra 1928., u potpisu načelnik Kamber)

Kada je izgledalo da je Kotor na putu da dobije, kao i mnogi gradovi, trajni  spomen velikog jubileja Hrvatskog naroda, uslijedila je žalba inžinjera Ljubomira Ivaniševića na odluku vijeća općine Kotor. Ivanišević je žalbu uputio Odboru Zetske oblasti na Cetinju, naveo razlog „da je sat kula jedina starina, jedina iz srednjeg vijeka u Kotoru., te da bi se podizanjem ma kakvih spomenika novijeg datuma na njoj izmijenila njena urednost kao starine“. Drugi razlog koji je Ivanišević naveo je političke prirode, jer da bi „podizanjem ovakvog spomenika izazvalo nesuglasicu između građana grada Kotora“.

Oblasni odbor Zetske banovine poništava odluku  kotorske Opštinske, a u obrazloženju , između ostalog, poziva se i na izvještaj Konzervatorsko uredu u Splitu (čije su mišljenje tražili) da se spomen - ploča postavi na drugom mjestu , pošto je sat kula  „starina i istorijski spomenik“

Sve vrijeme su  Hrvati iz Kotora su  sa  interesovanjem pratili  pokušaje uprave  Hrvatskog Radničkog društva „Napredak“  od vlasti ishodi dozvolu za postavljanje obilježja milenijskog jubileja hrvatske povijesti.

To drugo mjesto na koje upućuju nadležni  sa Cetinja, HRD „Napredak“  je prepoznalo na fasadi Hrvatske Pučke Štedionice na trgu Gregorine ispred Sreskog poglavarstva, ali ni ta ideja nije ostvarena.

 Ordinarijat kotorske Biskupije, na molbu Hrvatskog Radničkog Društva „Napredak“, prihvata da  se na pročelju kotorske katedrale sv.Tripuna postavi spomen-ploča hrvatskom kralju Tomislavu kako izvještavaju onovremena glasila, na veliko odobravanje i oduševljenje Hrvata Kotora i Boke kotorske.    

Konačno 4.studenog 1928. godine Kotor je velikim slavljem obilježio jubilej tri desetljeća postojanja Hrvatskog Radničkog Duštva „Napredak“, blagoslov novog barjaka i otkriće spomen ploče prvom hrvatskom kralju Tomislavu.                                        

Na ploči je tekst:                

                                                    KOTOR NA USPOMENU

                                   PRVOG HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA

                                                           925-1925.

                                            HRVATI GRADA KOTORA

                                                                 P. 

 Postoji nekoliko izvora u kojima se podrobno opisuje ova proslava u Kotoru. Evo jednog od svjedočanstava pod naslovom „Hrvatsko kulturno slavlje u Kotoru.Blagoslov barjaka Hrvatskog Radničkog Društva ,Napredak“i otkriće spomen-ploče Hrvat. Kralju Tomislavu“,u kojemu je dat detaljan program dvostrukog jubilarnog slavlja                                                                               

 „U Subotu 3. novembra stigla je parobrodom „Zagreb“ iz bijelog Zagreb - grada g-đa Antica Jedlowski, kuma novog barjaka Hrvatskog Radničkog Društva „Napredak“. Kroz cijelu Boku bila je svečano dočekivana pucnjavom prangija, maha-njem i poklicima, a kuće okićene zastavama i zeleni-lom. Na obali u Kotoru dočekali su je društvo »Napredak«, odbor svečanosti, glasba i mnoštvo naroda. Kćerka predsjednika Hrv. Radn. Zadruge gosp. Petra Milošević predala joj je na parobrodu uz dobrodošlicu kitu cvijeća, iz Kotora i okolnih mjesta pozdravljenaje pucanjem i zanosnim klicanjem. Uveče je bio koncerat glazbe i rasvjeta obale i okolice, upravo veličan-stveni prizor, kad je Boka zaplivala u moru svijetla.Dolazak naroda. U Nedjelju u jutro počeo je stizat narod u masama parobrodom i lagjama iz Ercegnovoga,Tivta, Lastve, Lepetana, Perasta, Stoliva, Prčanja, Dobrote i Mula, a kopnom  iz Škaljara, Kavča, Mrčevca, Bogdašića.

Ogromna povorka, predvo-gjena gragjanskom glazbom iz Tivta, primila je kumu, je s njome na čelu pošla u katedralu, gdje je nai-prije odslužena svečana sv. Misa na 10 sati. Nakon sv. Mise, a neposredno prije svečanog blagoslova barjaka predao je ispred crkve g. Dr. Josip Jedlowski uz značajan govor staru zastavu rizničaru relikvijara, gdje su se čuvale povelje kraljeva, da počiva uz moći Pokrovitelja. Nakon obavljene posvete izrekla je kuma govor, koji je do suza ganuo cijeli narod. Kad je pak izrekla riječi: ,Još Hrvatska nije propala“, nastalo je frenepljeskanje i burno odobravanje.

Otkriće spomen-ploče. Iza obavljene svečanosti blagoslova barjaka prešlo se ua otkriće spomen-ploče Kralju Tomislavu. Prigodni govor održao je g. Antun Rossi. Pri ulazu u crkvu prisustvovaše delegati srpskih udruženja i brojni izaslanici crnogorskih federalista. Lijepa spomen-ploča postavljena je na pročelju crkvesv. Tripuna.

Poslije obavljenog akta otkrića svrstala se nepregledna povorka, koja je preko Šuranja i obale krenula u grad do crkve Koledjate gdje je barjak stavljen u kovčeg. G. Dr. Jedlowski održao je improvizirani govor, koji se pretvorio u molitvu pokrovite-ljici Kotorana, blaženoj Ozani, čija će se beatifikacijaslaviti slijedeće godine.

Zatim su u prostorijama Hrv. Radn. Zadruge bili gosti počašćeni. Tom je prigodom palo više rodoljubnih nazdravica. Kad je pročitana poslanica Braće Hrvat. Zmaja iz Zagreba nastalo je neopisivo odobravanje. Oko tri sata po podne počeli su Hrvati Bokelji iz udaljenijih mjesta odlaziti svojim kućama.

Svečana akademija održana ie u veče u dvorani kafane Dojmi i tu je palo više patrijotskih govora.Prije akademije glazba je izvela birani koncerat pred Hrvat. Zadrugom.

U Ponedjeljak veče održanaje u najljepšem raspoloženju zajednička večera svih Hrv. Rad. Zadruga. To su u kratkim potezima glavne tačke ove veličanstvene uarodne hrvatske svečanosti, kakve je Kotor rijetko vidio. Glavno je pak da je sve prošlo u miru i najljepšem redu, te kod svih ostavilo najljepši utisak.

Hrvati grada Kotora ostaju zahvalni Dr. Josipu Jedlovsky i njegovoj čestitoj Gospogji, kumi našeg barjaka, koji su se baš svojski zauzeli, da što sjajnije ispane ovo Kulturno slavlje, te blagohotno darovaše zastavu. Hvala takogjer Braći Hrvatskog Zmaja iz Zagreba, koji su darovali zlatno koplje od zastave. Svaka čast nek je i upravi Hrv. Radn. Zadruge, a osobito predsjedniku g. Peru Miloševiću i g. Tomu Dolovsky i predsjedniku Odbora g. Cvjetku Marasoviću i ostalim, koji su neumorno radili, da se što sjajnije proslavi ova rijetka svečanost. Hrvati Boke i Kotora ovoga su puta sjajno manifestovali i svoje patriotsko oduševljenje kao i značenje ovog kulturnog slavlja.“[8]

Autorica: Marija Mihaliček