Promocija knjige za djecu „Ozana Kotorska“ održana na blagdan bl. Ozane

Time to read
2 minutes
Read so far

Utorak, 30. travnja 2024. - 8:42

   „...Tvojim nam žarom Kotor daj da plane,

        Bokeljske naše i sve roda strane,

        Ružama pospi brda nam i doli,

        Za sve nas moli!

 

Kristina i Andrea Lompar su recitirale stihove pjesme „ Andjele bijeli“ na promociji  knjige za djecu “Ozana Kotorska”, autorke Martine Saulačić Lompar, održane 27. 4. 2024.  u crkvi Svetog Duha u organizaciji Nevladine udruge “Lingua” Kotor. O knjizi je govorila pjesnikinja, Dubravka Jovanović.

,,Knjiga ovakvog žanra- slikovnica, i te kako treba našim prostorima, na kojima manjka književnost za djecu i o djeci. Divno i plemenito, poučno i dug kulturi sjećanja koju često zaboravljamo, a na koju nas obavezuje ovaj kamen grada sa velikim G, grada od vjekova...jedan veliki aplauz, dug i iskren Martini.  I vjerujte, dok sam čitala ovu istinitu i ne namaštanu bajku, isto toliko sam uz redove njenog štiva odmarala oko na slike, jer se priča lijepi za dušu i slovom i slikom”, istakla je Jovanović.

Kako podsjeća, Katarina (Blažena Ozana) je u Kotoru pronašla svoju svjetlost, koja joj je u molitvi osvjetljavala put do neba.

,,U ime vjere i ljubavi Katarina je odlučila da se posveti Bogu i napusti svoje dobre domaćine, uglednu gospodu i plemićku obitelj Buća, kod kojih je radila i u čijoj se palati napajala ljepotom i manirima gospodskim. Nastanila se u maloj kamari i u ćeliji uz dobre molitve, ostala je kao isposnica uz zavjet čistote i poslušnosti, promjenivši ime u Ozana. Kotoru i Kotoranima postala je zaštitnica, dobročiniteljka i bila lijek svom bolu i nevolji koja bi zadesila grad i njegove građane. Dobrotom svojom Blažena Ozana Kotorska uzdigla se iznad grada odakle nas i danas posmatra, čuva i svjetlost neba nam šalje. Da i danas njenu vječnost i pokoru, njenu plemenitost srca i uma slavimo dokazuje i ova čarobna knjižica-slikovnica, uz koju se zdravo raste. Moja preporuka je da po dvije stranice od prve do četrdestprve pročitamo svojoj djeci i unučićima pred spavanje”, kazala je, između ostalog, Jovanović.

 Autorica ove knjige za djecu, Martina Saulačić Lompar je istakla da je priča o Blaženoj Ozani vezuje za djetinjstvo.

,,Skoro pa cijelo djetinjstvo, svake nedjelje, porodično smo išli u crkvu Blažene Ozane, a priču su mi ispričali roditelji i jako sam je voljela. Onda sam tu istu priču, kao prosvjetni radnik, kada sam imala za to priliku, ispričala učenicima, a kasnije kao turistički vodič, bezbroj puta ispričala sam je i turistima iz cijelog svijeta, na engleskom i italijanskom jeziku. Onda su na red došla moja djeca i tu istu priču sam pričala njima, a često bi i na putu za Muzičku školu zastali pored vrata crkve, koja je uradio naš sugrađanin Vasko Lipovac, i onda bi im objašnjavala sličicu po sličicu. Često bi me djeca pitala mogu li ponovo da je ispričam. Tako mi je jednog dana došla ideja da priču napišem, u vidu slikovnice za djecu. Krenula sam sa realizacijom mog projekta tako što sam sastavljala priču za koji sam uvodni dio napisala u jednom trenutku i lektor nije morao da ispravi čak ni jedno slovo, vjerujem da mi je inspiracija došla upravo od Blažene Ozane. Zatim sam tražila ilustratorku i odlučila sam se za Janu Farkaš iz Tivta kojoj sam takođe detaljno ispričala ovo priču. Saradnja sa ilustratorkom je takođe bila interesantna, tražila bi od mene da joj kažem kako se blaženica osjećala u pojedinim trenucima. Zatim sam sklopila slikovnicu uz saradnju sa TS dizajn studiom tj. sa Jelenom i Tomislavom Saulačić, koji su uspjeli da realiziraju svaku moju zamisao vezano za slikovnicu.”, pojasnila je Saulačić Lompar.

U muzičkom dijelu programa nastupila je Aneta Apolonio Kocka, a odlomke iz knjige čitale su Marita Petrović i Kristina i Andrea Lompar.

Moderatorka programa bila je Dolores Fabian koja je takođe špjegala pojedinosti o novoj ilustriranoj priči posvećenoj našoj blaženici. Završila je sa predivnim krajem iz priče:

„Došao je i dan kada je Ozana pozvana u Kraljestvo Božje. Čekala je na to sedamdeset dvije godine, poslije pedeset dvije godine isposničkog života. Bilo je to 27. travnja 1565. godine. Nebo se otvorilo, zasjalo je jako sunce i bijela golubica je otišla, ali nikada nije ostavila Kotor i Kotorane, još uvijek je tu, voli nas i štiti“.

Projekat je podržan uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Tekst i foto: Martina Saulačić Lompar