Recenziju za knjigu tivatskog šahiste i pjesnika Dragana Popadića „Kad figure ožive“ napisao je velemajstor Milan Draško.

Zaljubljenici u literaturu maštaju da u naletu nadahnuća napišu originalnu knjigu. Djeluje kao utopija u savremenoj kompjuterskoj eri. Posreći se samo rijetkim autorima!

Draganova knjiga obasjava jarkom svjetlošću šahovske figure. Miluje ih riječima, oživljava na čudesan način! Kada pročitate toplu, izuzetnu knjigu, imaćete sasvim drugačiji pogled na svoju šahovsku armadu. Osjetićete dotad nepoznatu bliskost sa pješacima i figurama. Bićete opčinjeni bajkom o postanku šaha, koju je Dragan osmislio zapanjujuće brzo, sa njemu svojstvenom lakoćom. Bajka dočarava nevjerovatnu širinu ljudskog uma koji je izmislio čudesnu igru da zaustavi rat, ali i ljudsku glupost jer će se vremenom rat nastaviti. Autor je oživotvorio figure riječima, a njegov brat blizanac Ljuban, akademski slikar, briljantnim crtežima. Crteži su divan ukras knjige! Dragan obožava velikog Šekspira. Neobično lijepo, skladno uklapa citate iz „Hamleta“ sa karakteristikama svake figure. Dok zaneseno čitam knjigu, pitam se zar je moguće pronaći toliko citata kompatibilnih sa plesom šahovskih figura?! Hamlet izaziva raznovrsne asocijacije, zamišljam Vladimira Visockog u crnom džemperu, kako pjeva uz gitaru čuvenu Pasternakovu pjesmu „Hamlet“. Visocki je napisao muziku  i  pjeva sugestivno, lijepo. Tako je u moskovskom „Teatru na Taganki“, ispunjenom do posljednjeg mjesta, počinjao „Hamlet“. Visocki je igrajući glavnu ulogu gubio tri kilograma tokom predstave.

 „Žagor stade

Već sam nasred bine.

O dovratak naslonjen:

ja lovim u odjeku nekom

              iz dubine

Što će biti sa životom ovim.

Na mene je uperen mrak noći

kroz hiljadu dvogleda na osi.

Ave, oče, ako si u moći,

mimo mene ovu čašu nosi.

No redosljed ima svako dejstvo

I kraj puta ne može se izbjeći.

       Sam sam, tone sve

            u farisejstvo.

   Proći život – nije

               polje preći.“

Asocijativnost daje Draganovoj knjizi dodatnu draž, dodaje joj dimenziju univerzalnosti.

Knjiga sadrži 64 partije, što je lijepa simbolika (64 polja na šahovskoj tabli).

Vjerujem da ste znatiželjni kako je pjesnik, pisac, novinar, fide majstor ostvario podvig, udahnuvši život figurama koje uljepšavaju zemaljske dane šahistima širom svijeta.

„Konj je najčudnija figura. Čudan je i samom sebi, a kamoli drugima. Ne može da stoji u mjestu, stalno bi negdje skakutao. Poštuje druge, ali živi u svom svijetu. Preskače druge figure, ali nije nadmen. Jednostavno krv mu je vrela. Kralj ga je jednom pitao: „Zašto ste uvek u tim oblacima?“. Odgovorio je: „Ne, kralju, ja sam odviše na suncu“.

Kapablankin konj je tog 18. juna 1918. u Njujorku bio posebno raspložen. Završavao se Prvi svjetski rat, u cijelom svijetu osjećao se optimizam. Čovječanstvo je čekalo bolje dane. I bilo naivno, kao i obično. A Kapablankin konj se razdžilitao. Svojoj kraljici obećao je blistavu kombinaciju. Ona je od njega zahtjevala ljepotu a ne vještinu. Odgovorio je: “Kunem se, gospo, da se ne služim Baš nikada veštinom”.

I tako dama i skakač su stvorili kombinaciju  koja će se vječno pamtiti“.

Dragan je iznad svega dobar čovjek, čiste duše, koji s radošću pomaže drugima. „Vera u radost, gotovo je ista kao i sama radost“, pisao je Šekspir. Takav je bio i kao selektor muške reprezentacije Crne Gore, kao kapiten i predsjednik trofejnog  Šahovskog kluba Mimoza i kao dugogodišnji direktor Radio Tivta. Čovjek sa neiscrpnim zalihama pozitivne energije. S njim je uvijek lijepo, bez trunke tenzije. I kada obilazite Rimski teatar u plovdivskom starom gradu,  šetate sibirskim šumama, ili krstarite Bosforom. Kako smo se radovali pobjedama u finišu Olimpijade u Drezdenu! Zavjesa je spuštena, naša reprezentacija ostvarila podvig, osvojivši 26. mjesto u konkurenciji 147 svjetskih selekcija. Velemajstor Dragiša Blagojević osvaja zlatnu medalju za izuzetan rezultat na četvrtoj tabli (8 iz 9) Sjajan debi selektora, koga smo voljeli!

Prirodno je da takav čovjek piše knjige s puno ljubavi. Izrazito nadaren pisac dospio je u fazu  stvaralačke zrelosti i velike produktivnosti. Pored knjige koju predstavljam, uskoro će se pojaviti sjajno djelo „Poetika završnica“. Riječ je o svestranom autoru, koji je do sada objavio pet knjiga. Napisao je brojne priče, pjesme i aforizme koje objavljuje u časopisima u regionu. Posebno je uspješan u pisanju fantastičnih priča. Veliki as za pisanje recenzija. Izdvajam osvrte na knjige novinara i pisca, Dušana Miklje, koje je objavila ugledna izdavačka kuća „Laguna“.

Postoji li u knjizi „Kad figure ožive“ segment koji je mogao biti bolji? Odavno smo izgubili iluziju da je moguće napisati savršenu knjigu. Možda je izbor dijagrama trebao biti za nijansu brižljiviji. Dragan ima svoju literarnu, umjetničku viziju, od koje ne odstupa. Takav stav i samopouzdanje zaslužuju respekt. Sa druge strane, knjiga obiluje upečatljivim dijagramima svevremenskih velikana. Utisak je da Dragan beskrajno vjeruje u lijepu riječ. Neosjetno plovimo prema kraju knjige sa vještim kormilarom, meštrom pisane riječi. Autor ispisuje efektnu zavšnu poentu.

I kad sve prođe, kad sve propadne i nestane, ostaće priča. I ostaće šah!

Velemajstor i putopisac Milan Draško

Izvor: sahmatlista.wordpress.com