Župljani Budve i  ove su godine na Školju pokraj Budve, tradicionalno proslavili blagdan Prijenosa moći sv. Nikole biskupa (Proljetni sv. Nikola). Zahvaljujući dobrim vremenskim prilikama za pristanak barki i malih brodica na otok, sv. misno slavlje se održalo u istoimenoj crkvici, nakon čega je župnik blagoslovio more i barke, a potom izrekao odriješenje pred kamenim križem (podignutim darom Franje Josipa) za sve pokojne koji su pokopani na ovom mjestu.

Svetu misu slavio je i propovijedao mjesni župnik don Filip Janjić, koji je podsjetio na povijest ove crkvice, po predanju podignute od vojvode Rajmuna kada je predvodio vojsku u Prvom križarskom pohodu na Jeruzalem (1096/1097. godine). Prostor oko crkvice je u vlasništvu katoličke crkve, gdje je i bilo groblje za budvanske katolike od 1806. kada je od francuskih vlasti zabranjeno pokapanje pred prostorom samostanske crkve Santa Maria in Punto. Napomenuo je kako je cijeli otok bio posjed budvanske vlastele do 1610. a u posjedu katoličke crkve ostao je do 1802. godine.

U XIX stoljeću crkvica i crkvište su obnavljani 1864. i 1894. godine (sa detaljnim zapisima donatora), a nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. u kojem je teško oštećena, restaurirana je i svečano blagoslovljena 3. svibnja 1997. godine.

Proslava sv. Nikole na Školju na dan Prijenosa njegovih moći (9. svibanj kalendarski, odn. u novije vrijeme prva subota nakon ovog datuma) uvriježila se zbog vremenskih neprilika i zimskih uvjeta na dan njegovog blagdana u prosincu. Evo samo jednog isječka iz opisa proslave 1864. godine od budvanskog kroničara Pavla Mikule: Deveti svibnja 12 barki sa zastavama stajale su spremne na obali za prijevoz obitelji na školj. U osam sati zapjeva se sveta misa pozdravljena od Mužara – Bogu i svetom Nikoli slava a nami zdravlje. Zakopana već od jednog vijeka, pak uskrsnula kapela, okićena kao mlada nevjesta zastavama: ona svečeva na zvoniku, tako isto i na zidove… Poslije svete mise, kanonik don Nikola Derocco… izađe na grobište, poškropi vodom blagoslovljenom pak prikadi i zapjeva ‘pokoj vječni’…

Proslava se održavala u kontinuitetu do 1940. godine a potom je uslijedila pauza od 57 godina, kada je obnovljena i ponovo blagoslovljena crkva od biskupa kotorskog mons. Ilije Janjića, zasijala starim sjajem sa okupljenim vjernicima koji svojim molitvama svake godine prose zagovor ovog velikog sveca za sebe i svoje bližnje, kao i sve one koji od mora žive i na moru rade.