Ambasadorka Hrvatske u Crnoj Gori i zvanično je potvrdila za Portal Analitika da je Hrvatska dala suglasnost na smjer protezanja kabla preko hrvatskog epikontinentskogkrajem maja, radi se o prelasku dvodnog električnog kabla koji povezuje Italiju i Crnu Goru kroz epikontinentalni prostor Hrvatske. Riječ je, kako je precizirala Perić, o alternativnoj, kraćoj verziji koju je predložila sama Terna.

„Nema najava o međunarodnoj arbitraži, već samo o načelnoj spremnosti dvije države Republike Hrvatske i Crne Gore, da se zajednički obrate Međunarodnom sudu (pravde) u Haagu kako bi donio odluku oko konačnog razgraničenja, kako na kopnu tako i na moru“, kazala je intervjuu za Portal Analitika hrvatska ambasadorka u Podgorici, Ivana Sutlić Perić, odgovarajući na pitanje o konačnom i trajnom dogovoru dvije zemlje oko Prevlake.

„Zajedničko obraćanje Međunarodnom sudu je znatno jeftinije od arbitraže i veoma bi ubrzalo proces konačnog razgraničenja naše dvije zemlje i na kopnu i na moru, potpuno bi definiralo njihove teritorijalne vode,  ne samo ovih 12 milja od kopnene granice, koje su obuhvaćene privremenim protokolom o razgraničenju i direktno je u vezi sa onim što ponekad  diže prašinu, a to su istraživanja ugljikovodika na Jadranu“, izjavila je hrvatska ambasadorka.

Ona je izrazila uvjerenje da će se privatne parnice koje su oštećeni državljani Hrvatske pokrenuli pred sudovima u Crnoj Gori riješiti u skladu sa najvišim standardima pravosuđa i pravosudne nauke, dodajući da je i to jedan oblik ratne reparacije.

Na pitanje da li će Hrvatska i dalje tražiti od Crne Gore školski brod „Jadran“, odgovor je bio jedno decidno: „Da!“

ANALITIKA: Da li je tačno da je Hrvatska prihvatila prolazak podmorskog električnog kabla Italija –Crna Gora preko njene teritorije? Da li je tačno da je postignut dogovor sa italijanskomTernom krajem maja i da li postoje neki uslovi sa hrvatske strane?  

SUTLIĆ PERIĆ: Mogu Vam potvrditi da je Hrvatska dala suglasnost na smjer protezanja kabela preko hrvatskog epikontinentskog pojasa. Radi se o alternativnom, kraćem pravcu kojeg je, nakon konzultacija, ponudila Terna, a na kojeg smo dali suglasnost u svibnju (maju) ove godine. Kabel i dalje prolazi jednim dijelom našeg epikontinentalnog pojasa, međutim, znatno manjim dijelom nego što je izvorna verzija predviđala. Suglasnost je dana uz određene uvjete, o kojima se s Ternom unaprijed razgovaralo i koji su joj bili prihvatljivi, a kako bi se osiguralo da ni u budućnosti ti kabeli neće onemogućavati ili otežati buduće gospodarske aktivnosti u tom području. Sve je odrađeno u skladu s hrvatskim zakonima i Konvencijom UN o pravu mora i sa zadovoljstvom možemo reći da je u konačnici postignuto obostrano prihvatljivo rješenje.

ANALITIKA: Kada mislite da će se postići konačni i trajni dogovor oko Prevlake,  s obzirom da ima najava o međunarodnoj arbitraži?

SUTLIĆ PERIĆ: Odmah ću Vas ispraviti – nema najava o međunarodnoj arbitraži i ne bih rekla da će se time postići „dogovor oko Prevlake“. Ono o čemu  mi govorimo jest načelna spremnost obje strane, Republike Hrvatske i Crne Gore, da se zajednički obrate Međunarodnom sudu (pravde) u Haagu kako bi donio odluku oko konačnog razgraničenja, kako na kopnu tako i na moru. Dakle, ne o Prevlaci, nego o granici na kopnu koja je kao republička granica na kopnu postojala i u doba bivše države. U ovom trenutku razgovaramo, na stručnoj razini, kako bi pripremili tekst posebnog sporazuma koji jednom kada bude potpisan i ratificiran u obje države, može poslužiti kao temelj za zajedničko obraćanje Međunarodnom sudu.

To je znatno jeftinije od arbitraže i veoma bi ubrzalo proces konačnog razgraničenja naše dvije zemlje i na kopnu i na moru. To znači da bi to konačno utvrdilo granicu na kopnu i definiralo crtu razgraničenja na moru između morskih prostora i jedne i druge države,  ne samo ovih 12 milja od kopnene granice koje čine teritorijalno more obiju država, koje su obuhvaćene privremenim protokolom o razgraničenju na južnom dijelu granice Republike Hrvatske sa Crnom Gorom, nego i epikontinentskih pojaseva obiju države, dakle morskog dna koji se proteže ispred obala i jedne i druge države i čine prirodni produžetak njihova kopna.

To je direktno u vezi sa onim što ponekad i ponegdje diže prašinu, a to su istraživanja ugljikovodika na Jadranu. Ima nekih naznaka sa crnogorske strane da Crna Gora nije zadovoljna ovim što je Hrvatska predložila po tom pitanju, privremeno rješenje koje bi omogućili nesmetanu daljnju aktivnost vezano za ugljikovodike u Jadranu, a koje ne bi išlo na štetu nego, dapače, išlo bi u korist svake strane, a da ne bi ni na koji način prejudiciralo konačno utvrđivanje granice na moru. Moram reći da je Hrvatska poprilično iznenađena tim nezadovoljstvom jer, u prijedlogu je naglašeno da nije riječ o prejudiciranju bilo čega. Predlaganje rješenja na tom tragu vidimo kao snažan doprinos dobrosusjedskim odnosima i kao temelj za jačanje dobrosusjedskih odnosa i suradnje. Voljeli bi vidjeti veću aktivnost Crne Gore na tom tragu. Navedeno je, naravno, odvojeno od pitanja konačnog razgraničenja. Dakle, pitanje konačnog razgraničenja i definiranja kopnene i  morske granice između Hrvatske i Crne Gore – odrediće i ta potencijalna polja istraživanja ugljikovodika, kako na hrvatskoj, tako i na crnogorskoj strani.


ANALITIKA: Kad smo kod tog pitanja, bilo je više najava da bi Crna Gora i Hrvatska mogle početi neka zajednička istraživanja nafte i gasa u podmorju, upravo oko Prevlake. Ima li što učinjeno u tom pravcu, budući da je Crna Gora najavila svoja istraživanja, ali na južnijem dijelu Jadrana?

SUTLIĆ PERIĆ: Svakako je u interesu obiju država da se ovaj Južni dio Jadrana istraži, ali teško možemo govoriti o zajedničkom ispitivanju jer svaka država koncesiju (za ispitivanje koje onda prerasta u eksploataciju) daje kompanijama u skladu sa svojim zakonodavstvom. Upravo je stoga važno stvoriti uvete za nesmetano istraživanje i eksploataciju i prije samog konačnog određenja crte razgraničenja na moru. Navodite da je Crna Gora najavila svoja istraživanja na južnijem dijelu Jadrana, ali dok nema konačno utvrđene granice tko može reći da neki dio nije sporan i da neće biti obuhvaćen sudskim postupkom u konačnom povlačenju granice na moru?

ANALITIKA: Svojevremeno ste za jedan crnogorski medij kazali da dobre odnose Zagreba i Podgorice neće ugroziti ni problem međusobnog razgraničenja dvije države na moru. Tada ste istakli da je većinu tema koje mogu opteretiti odnose dvije države na neki način život doveo na svoju mjeru - poput sukcesije, plaćanja ratne odštete za agresiju na Dubrovnik...  Ova je izjava naišla na određene reakcije u Hrvatskoj, posebno dio oko ratnih reparacija. Zaista, da li će Hrvatska tražiti od Crne Gore ratne reparacije?

SUTLIĆ PERIĆ: Rekla sam zapravo  da je život pametniji od svih teorija i da unatoč tome što ima otvorenih pitanja između Hrvatske i  Crne Gore, ona ničim ne ugrožavaju dobrosusjedske odnose. Posebno sam tom prigodom naglasila da je veoma ohrabrujuće i da mi jako poštujemo napore Crne Gore da na jedan adekvatan način obešteti stradalnike rata u Hrvatskoj, bilo da se radi o nekadašnjim zatočenicima u Morinju ili da se radi o uništenoj  imovini. Pritom, kad kažem da nas raduje i da pozdravljamo način na koji Crna Gora to dosad radi – mislim na obeštećenja koja je već pružila  stradalnicima iz Bosne i Hercegovine. Trebalo bi se iznaći načina da se tako nešto omogući i građanima Republike Hrvatske. I da ih se o tome izvijesti, putem medija, otvorenih poziva,  da ljudi znaju koje im mogućnosti stoje na raspolaganju. I, sasvim sam sigurna i da će se privatne parnice koje su oštećeni državljani Hrvatske pokrenuli pred sudovima u Crnoj Gori riješiti u skladu sa najvišim standardima pravosuđa i pravosudne znanosti. Taj bi se put trebao ponuditi i ostalim stradalnicima iz Republike Hrvatske.

ANALITIKA: A reparacije?

SUTLIĆ PERIĆ:  Ja mislim da je i ovo o čemu govorimo jedan oblik reparacije. Znajući materijalne mogućnosti obiju država, ne očekujemo da će to biti nešto što bi moglo kapitalno utjecati ili na troškove Crne Gore ili na prihode Republike Hrvatske, ali je vrlo bitno za neke odnose, na osjećaj građana Hrvatske, pri čemu prvenstveno mislim na one iz Dubrovačko-neretvanske županije,  iz Konavala i iz Župe dubrovačke, iz Dubrovnika, na one kojima je stradala imovina. Da ne govorim o zatočenicima logora u Morinju. Važno je da se oni dovedu u poziciju da mogu da oproste, iako ne mogu da zaborave.

ANALITIKA: Hrvatska već izvjesno vrijeme traži od Crne Gore školski brod “Jadran“. Vi ste istom prilikom kazali da je brod  „jedna simbolika mornarice, ne bivše zajedničke države, već reprezentativnog broda koji je u našim lukama sagrađen, to je nešto što Hrvatska istinski priželjkuje da se jednog dana vrati doma.“ Koliko je poznato, brod je sagrađen u Hamburgu, u brodogradilištu ''H.C.Stulscken Sohn'', i porinut je u more 1931. godine, a stigao u Tivat 1933. godine. Iste godine ušao je u sastav Ratne mornarice Jugoslavije. Nezavisno od podataka, da li će Hrvatska insistirati na tome?

SUTLIĆ PERIĆ: Upoznata sam sa tim i mogu jednostavno reći: Da, Hrvatska će tražiti školski brod „Jadran“, uvažavajući apsolutno podatke koje ste iznijeli o mjestu izgradnje, podrijeklu i tako dalje. Međutim, ono na čemu Hrvatska temelji svoju želju i svoja nastojanja da se škoski brod „Jadran“ vrati u hrvatske vode, jeste činjenica da je i u vrijeme raspada Jugoslavije brod bio registriran u luci Lora, da mu je Lora matična luka i da je on iz Lore odveden na popravku i da nikad nije vraćen. Dakle, ne dovodimo u pitanje gdje je izgrađen, ko ga je izgradio, ko ga je naručio, ko ga je projektirao i čuvao. To se sve odvijalo u doba bivših Jugoslavija, a SFRJ je sve to naslijedila i imala u svojem vlasništvu u trenutku raspada. Govorim samo o tome da je to temeljni princip u sukcesiji, da se dijeli imovina (kao i dugovi) bivše SFRJ  i da je bitno u kojoj je republici taj brod bio vođen 1991. godine, da se posljednja adresa uzima kao ključna, a to je u ovom slučaju ratna luka Lora.


ANALITIKA: Na dužnost ambasadorke Republike Hrvatske u Crnoj Gori stupili ste u septembru 2012. godine. Sa kakvim ste osjećajem došli u Crnu Goru?

SUTLIĆ PERIĆ: Sa ogromnim očekivanjima, ali su očekivanja zapravo bila premala u odnosu na zadovoljstvo koje sam ove tri godine osjetila prateći događanja u Crnoj Gori. Moram reći da sam silno ponosna na činjenicu da sam 2006. bila detaširana iz veleposlanstva u Beogradu u Crnu Goru gdje sam pratila pripreme, održavanje i postreferendumsku klimu diljem Crne Gore, a osobito u Podgorici. A 2012, kad sam došla na mandat u Crnu Goru, dakle šest godina nakon vremena koje opisujem, bilo je evidentno da je Crna Gora napravila ogroman korak prema svim standardima, od izgleda, do svih mjerodavnih sektora, ekonomije, pravosuđa, a osobito turizma.

ANALITIKA: Diplomatski odnosi Crne Gore i Hrvatske, bez obzira na teško nasljeđe zbog učešća crnogorskih rezervista na dubrovačkom ratištu uspostavljeni su već 7. jula 2006, neposredno nakon referenduma. Hrvatska je i jedna od prvih država koja je priznala nezavisnu Crnu Goru, već 12. juna 2006. Što biste izdvojili kao najznačajnije u razvoju crnogorsko-hrvatskih odnosa od njihovog uspostavljanja?

SUTLIĆ PERIĆ: Mislim da je to prvenstveno način na koji Crna Gora uporno i kontinuirano, nalazi potrebu ispričati se za svoje sudjelovanje u ratu u Hrvatskoj. To je svakako stvorilo pretpostavku za otvoreno komuniciranje takoreći na dnevnoj osnovi.

No, velika podrška koju Hrvatska daje Crnoj Gori na njezinom, po mojoj procjeni, neupitnom opredjeljenju za euroatlanstke integracije svjedoči o najboljim namjerama službenog Zagreba a i svih nas koji ga predstavljamo. To što prenosimo naša iskustva iz pregovaračkih procesa i sa Alijansom i sa Europskom unijom, upozoravajući Crnu Goru na propuste koje smo sami pravili, držim posebno značajnim dobrosusjedskim gestom.           

ANALITIKA: Posljednji put hrvatski predsjednik je posjetio Crnu Goru još 2010. godine. Bio je to Ivo Josipović. Da li se planira skorašnja zvanična posjeta gospođe Kolinde Grabar – Kitarović, budući da je ona već bila u Budvi, ali ne na bilateralnom nivou?

SUTLIĆ PERIĆ: Službeni posjet ovisi o dogovoru dva ureda odnosno o dogovoru dvoje predsjednika, ali podsjetila bih da je hrvatska predsjednica, osim na summitu Brdo Brijuni Procesa prije dvadesetak dana, Crnu Goru posjetila nekoliko puta i prošle godine, doduše tada je bila na drugoj dužnosti, međutim i mediji i javnost zabilježili te posjete sa najviše razine. Naravno, bili su to  uglavnom multilateralni sastanci, no naravno, da tokom takvih sastanaka uvijek ima mjesta i za bilateralu. Kontakti između naše dvije zemlje su redoviti i apsolutno uspješni i to na svi razinama vlasti, radilo se tu o ministrima, premijerima, predsjednicima parlamenta ili predsjednicima države.


Gordana BOROVIĆ