Danas slavimo Dan Bokeljske mornarice, slavimo 551-vu godinu od donošenja prvog poznatog statuta Bokeljske mornarice iz 1463 godine, slavimo 1205-tu godinu od donošenja moći sv. Tripuna iz male Azije u Kotor, kada ih je, prema legendi, 13. siječnja 809 donio u Kotor odred kotorskih mornara, preteča buduće bratovštine mornara koja se prvobitno zvala Pia sodalitas naviculorum Catharensium, (Pobožno društvo pomoraca Kotora), a od 1463 godine Fraternitas divi Nicolai marinariorum de Catharo (Bratovština sv. Nikole mornara u Kotoru), a potom i Plemenito tijelo Bokeljske mornarice i na kraju Bokeljska mornarica.
Same ove brojke, 551-va godina i 1205-ta godina izazivaju divljenje, sama činjenica da ove, kao i svake godine do sada, slavimo nešto u kontinuitetu više od pet, odnosno dvanaest stoljeća izaziva u svima nama duboko poštovanje i ponos što smo i mi dio toga, što smo nastavljači jedne od najstarijih tradicija u svijetu. Malo je u svijetu gradova i država koje ih imaju koje se mogu podičiti činjenicom da baštine takvo, neprocjenjivo nematerijalno kulturno blago kao što je Bokeljska mornarica i tu činjenicu moramo uporno isticati kako bi mornarica od države dobila status koji joj po značaju za povijest grada Kotora, Boke Kotorske pa i Crne Gore apsolutno pripada.
Bokeljska mornarica Kotor je uz graditeljsku baštinu, jedno od najvrijednijih zavještanja koje su nam preci ostavili u naslijeđe i duboko je i neraskidivo vezana za grad Kotor. Neraskidive su veze mornarice i grada Kotora, neraskidive su veze mornarice i patrona i zaštitnika grada sv. Tripuna čiji se dan slavi evo više od 1200 godina, neraskidive su veze mornarice i njenog zaštitnika i zaštitnika svih mornara sv. Nikole čije je ime nosila skoro 400 godina. Bratovština je, naročito tokom srednjeg vijeka, bila najbrojnija i ekonomski najjača i najuglednija staleška organizacija grada Kotora koja je okupljala mornare sa područja komunitadi kotorske, sa zadatkom ne samo da pomaže svoje članove, nego i da vojno brani Kotor od osvajača. Mornarica je bila prisutna u svim socijalnim, humanitarnim i vojnim aktivnostima grada i ne samo grada, u mnogim bitkama, a naročito u bici kod Lepanta 1571 godine u kojoj je učestvovala sa svojom galijom Sv. Tripun Kotorski, Bokeljska mornarica je dala i svoj časni doprinos u odbrani Evrope.Transformacijom u Plemenito tijelo Bokeljske mornarice izgubila je svoju povijesnu karitativnu i vojnuulogu i postala memorijalna organizacija koja čuva uspomenu na slavnu prošlost i nastavlja tradiciju.Gubitak povijesne uloge ne može biti razlog mijenjanja same suštine Bokeljske mornaricei njene pretvorbe u organizaciju federalnog oblika.
Bokeljska mornarica Kotor,zajedno sa graditeljskom baštinom, danas predstavlja jedan od identitetskih oslonaca grada Kotora i Boke kotorske i i mora se nastojati na širenju interesovanja naročito kod mladih za sve tradicije koje čine identitet grada uključujući i običaje i jezik. Samo tako se može podstaći reakcija na ubrzani proces globalizacije i otpor prema homogenizaciji koja je trenutno na djelu kod nas.Globalizacija dovodi do ubrzavanja cirkulacije roba, ljudi i naročito nformacija o drugima, što utiče na stvaranje osjećaja naše vlastite nesigurnosti i dovodi do gubljenja i nestajanja specifičnosti našeggrada, odnosno dovodi do pokušaja njegovog ujednačavanja sa ostalim gradovima u državi. Samo gradovi sa snažnim i stabilnim identitetiskim osloncimakao što je to između ostalih i Bokeljska mornarica, mogu svojim građanima pružiti osjećaj pripadnosti i sigurnosti, jer su identiteti pojedinaca ili zajednica uvjek na neki način povezani sa gradom u okviru kojeg se oblikuju i održavaju. Tradicija znači nastavak prošlosti i može se odvijati samo tamo gdje je i nastala, u protivnom gubi smisao i svoju autentičnost i prestaje da bude tradicija. Svaki pokušaj mijenjanja ili zapostavljanja tradicije dovodi do njenog slabljenja i nestajanja, ne može se i ne smije se tradicija mijenjati i prilagođavati trenutnim političkim ili ekonomskim prilikama. Iako je i u prošlosti bilo pokušaja otcjepljenja od Matice Kotor, pa i pokušaja ukidanja Bokeljske mornarice kada je Kotor bio pod francuskom ili na početku austrougarske uprave, Kotorani su uvjek imali snage i odlučnosti da ne dopuste da im se ugasi tradicija kakve rijetko gdje ima u svijetu.
Zato i postoji odgovornost našeg vremena i naročito nas samih prema našoj, kotorskoj tradiciji, prema našoj Bokeljskoj mornarici i našem kulturnom nasljeđu koje se, nažalost, sve više degradira i gubi. Treba se paziti ishitrenih postupaka u odbrani našeg identiteta, ali, još više se treba plašiti pasivnosti i nečinjenja, očekujuci da će se stvari riješiti same od sebe ili da će ih za nas neko drugi riješiti.Ne bez razloga naši preci su nam ostavili u naslijeđe geslo FIDES ET HONOR, VJERA I ČAST, jer su imali vjere u nas da ćemo i mi, kao i oni, biti u stanju da očuvamo i prenesemo budućim generacijama časno ime i tradiciju Bokeljske mornarice.