U ovome se Bokobranu daje kratak osvrt na život, stvaralački put i ostvarenja hrvatskoga slikara Joze Kljakovića iz Solina koji je tridesetih godina prošloga stoljeća boravio u Boki kotorskoj kako bi naslikao 12 velikih slika, 12 ulja na platnu, a koja se nalaze na stropu u unutrašnjosti crkve svetoga Eustahija u Dobroti. Na tim je slikama prikazao život i mučeništvo svetoga Eustahija.
Kljaković je predstavnik tradicionalističke struje u hrvatskome slikarstvu, a neoklasicistička obilježja temelj su na kojem gradi svoje stvaralaštvo. Iako se kretao i bio upoznat sa svojevremenom, aktualnom avangardnom umjetnošću, radije je proučavao klasičnu i renesansnu umjetnost. Još u mladosti Kljaković je, zajedno s važnim hrvatskim arheologom don Franom Bulićem, šetao antičkom Salonom i precrtavao za njega motive spomenika.
U razdoblju od 1920. do 1940., kada je živio u Zagrebu, ostvario je značajan ciklus slika u fresko tehnici – ciklus sakralnih tema za srednjovjekovnu crkvu sv. Marka u Zagrebu. Na zidovima bočnih brodova te, za vizualni identitet arhitekture zagrebačkog Gornjeg grada amblematske građevine, prikazao je religiozne teme po narudžbi Svetozara Ritiga. Riječ je o ciklusu od 14 fresaka s temama iz Starog i Novog zavjeta, kao i iz hrvatske vjerske prošlosti, u kapeli svetih Fabijana i Sebastijana.
Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske kao politički sumnjiv Kljaković završava u zatvoru (1941.), a godine 1943. odlazi u političku emigraciju u Rim i Buenos Aires. U emigraciji također stvara vrijedna likovna djela. Značajna su tri mozaika na pročelju Hrvatskoga papinskog zavoda svetoga Jeronima u Rimu, a koji prikazuju teme iz hrvatske povijesti. Središnji je mozaik postavljen 1944. godine. Tema je toga mozaika »Krist –Knez mira«, a dva pored: »Pokrštenje Hrvata« i »Krunjenje Zvonimira«, postavljena su krajem 1961. godine.
Crtao je također ilustracije za književna djela, a uz likovno stvaranje, ostvarivao se i pisanjem. Pisao je eseje i polemike. Objavio je dvije knjige, memoare »U suvremenom kaosu«, i roman »Krvavi val«. U literarnome stvaranju dao je vlastito svjedočanstvo umjetničkih, društvenih i političkih prilika vremena u kojemu je živio.
Kada se vratio u Zagreb, svoju kuću na Rokovu perivoju i sav inventar te umjetnička djela Jozo Kljaković je 1969. godine darovao gradu Zagrebu. Kuća je danas memorijalna zbirka i radi kao muzejsko-galerijska ustanova od 2009. godine.