Viktor Vida - na ponos Boke i Hrvatske

Time to read
3 minutes
Read so far

Četvrtak, 02. listopada 2014. - 10:25
Autor: 

"Rođen sam u Kotoru, velikoj smeđoj tvrđavi, ali kad me pitaju za zavičaj, kao što prsti traže i otkidaju najljepši cvijet, moja duša odabire Perast. On je grad duše, tužno veselje duše, kao njegovi vrtovi s ružama, koji raduju oči. On mi je zarana ispunio duh vedrinom, kao zdenac, u kojem se prelamaju zrake. U njemu sam već u djetinjstvu nazreo nužni red sklada, odazive nevidljive geometrije među stvarima. Mi Hrvati s mora poput ostalih Mediteranaca doživljavamo ljepotu kao jednu od prvih stvarnosti, čula zdušno sudjeluju u igri svjetlosti, koja oblikuju stvari…

Perastu dugujem osjetljivost za boje, ugođaje i arhitektonske mjere. Misao,poneki put providnu kao tajanstveni život u zelenim dubinama, koji se, izvučen na površinu, ne da rukom uhvatiti. Od sveg gorkog mora najljepša je pjesma. Kuće su mu bijele kocke, pravilne; iznad kuća na surom brdu ima pojas zelenih baština; iza njih pruža se predjel bezobličnog kamena, okruglog ponekad od kiša s kraja jeseni. Pred gradom je more plavetno, nebo izjutra ima boju golubljeg vrata s mliječnim preljevima glatke školjke. Krao sam se kroz vrtove naranača, šuljao sobama, u kojima je kroz stare zastore odzvanjalo nebo, odrazujući se na bakrenim sudovima i pliticama od majolike….. Sjećam se mnoge smrti u Perastu, smrti prirodne i lijepe. Pred kućom su cvale akacije. S mora je dopirao miris ljetnog vjetra, koji se miješao s mirisom starine u sobama. U tom kraju se ljudski živi i dolično umire, a Perast je slatkim umorom mrtvi grad. Slava Perastu!"

Prije 101 godinu, točnije 2. listopada 1913. godine, u Kotoru je  rođen jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji. Gimnaziju je završio u Podgorici i već tada je počeo objavljivati prve pjesme. Studije je završio u Zagrebu, gdje je diplomirao povijest južnoslavenskih književnosti i talijanski jezik i književnost, koji je uz dobivenu stipendiju završio u Rimu.  Nakon povratka u domovinu postaje knjižničar u Instituto di Cultura Italiana u Zagrebu. 1941. godine predavao je na Prvoj muškoj realnoj gimnaziji. Godinu dana kasnije, Vida definitivno odlazi u Italiju, a padom Italije 1943. ostaje bez posla u Agenzia Giornalistica Italo-Croata. Za svojeg boravka u Rimu, Vida je često zalazio u poznatu boemsku kavanu Greco, gdje su se sastajali rimski umjetnici, pa je on među svoje dobre znance ubrajao mnoge talijanske književnike i slaviste.

Kao i mnogi hrvatski književnici, i Vida je bio primoran napustiti svoju domovinu, i živjeti daleko od svoje zemlje i svoga jezika, ali se tematikom svoje poezije uvijek često okretao svojoj Boki.

Tako Vida 1948. godine, sa svojom ženom i malodobnim sinom odlazi  u Buenos Aires gdje je u početku životario na razne načine, osjetivši pritom svu gorčinu emigrantskog života, i upravo tu će 25. rujna 1960. godine na tragičan način završiti njegov život.

"U prokislo jesensko jutro, u nedjelju 25. rujna 1960., u 9.15, krenuo je pjesnik u susret Smrti, s kojom se suočio pod užasnom krinkom zasopljene, užarene lokomotive, i golemo svijetlo oko zauvijek je ugasilo mudre oči vidovnjaka divnih pjesničkih svjetova, i bila je po svijetlim tračnicama prolivena nesmirena krv jednog nesretnog hrvatskog boema, daleko od dragog zavičaja… Okrutno je bio pogažen još jedan ispaćeni hrvatski život… U dalekom Buenos Airesu."

Pjesničko djelo Viktora Vide, iako homegeno, dijeli se na dva dijela: poetske početke (tridesetak pjesama ispjevanih u domovini do 1942. godine i njegova odlaska u emigraciju) i na mnogo veći i zreliji opus objavljen uglavnom u Argentini.

Njegova djela sabrana su u četiri zbirke: "Svemir osobe", "Sužanj vremena", "Otrovane lokve" i "Otključana škrinjica".

Povodom stote obljetnice rođenja Viktora Vide, u organizaciji Hrvatske krovne zajednice "Dux Croatorum" održana je večer posvećena ovom velikom književniku.

"Jedan je od najsugestivnijih i najrepezntativnijih figura hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća je svakako pjesnik Viktor Vida. Crna Gora se ponosi činjenicom da je po mjestu rođenja i tematskim uporištima njegovo stvaralaštvo u njegovoj memoriji jednako njegovao svoje dvije domovine." - Vlatko Simunović.

U rujnu ove godine, Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore i Javnom ustanovom Kino "Boka" organizirao je premijeru dokumentarnog filma o životu i radu hrvatskog pjesnika, Viktora Vide pod nazivom „ Svemir osobe", prvi ikada snimljeni dokumentarac o jednom hrvatskom književniku.

 

Zbogom,kućo bijela

Zbogom,kućo bijela,
pravilna kocko na moru.
Galeb te spaja s modrinom,
a bor ti krunu krov.

Zbogom,kućo bijela,
s vijencem od dunja na tavanu
i žitom u podrumu.
Mala tvrđavo sreće,
mir s tobom!

Zora je zračila tvoje sobe
a zvijezde se rojile noću
u krčagu vode na stolu.
U tebe su ulazili prosci
sa zastavom i jabukom.

Iz tebe su izlazili mrtvi djedovi
nošeni s glavom prema moru.

Podne rasipa iskre dragulja.
Modri bljesak.Evo,sunčan trak
Pada u sobu,kroz kapke,
i traži bosa dječaka,
što se skrutio u kutu.