Ove se godine navršava 40 godina od smrti kapetana Đura Paskovića, te bismo mu se  ovim skromnim doprinosom htjeli odužiti na svemu čime je zadužio Bokelje i obilježio bokeljsku pomorsku tradiciju.

Te 1974. tužna vijest iz dalekoga Buenos Airesa  o smrti kapetana Paskovića  nije ostavila ravnodušnim nijednog Muljanina, Bokelja, pomorca...Iako je umro u dubokoj starosti, u 83. godini života, na vijest o gašenju života toga zaslužnoga pomorca  i poštenoga čovjeka  neizbježno su osjetili  prazninu  i žal svi oni koji su ga imali prilike upoznati i s njime blisko surađivati.

Kapetan Đuro Pasković rođen je na Mulu 1891. godine. Od najranijega djetinjstva bio je vezan za more i nije bilo nikakve dileme oko toga čime će se baviti u životu.  Nautičku školu u Kotoru  završio je kao jedan od najboljih učenika ondašnjega poznatog pomorskog stručnjaka prof. Jurja Carića.

Prvi svjetski rat zatekao ga je u glavnome argentinskome gardu  Buenos Airesu kao  časnika na jednome od brodova  brodarskoga društva „ Austro – Amerikane“ . Nakon rata radio je na argentinskim brodovima. 1928. godine u talijanskome Monfalconeu  preuzeo   je zapovjedništvo nad tankerom „ Juventus“ . Od tada pa do svršetka Drugoga svjetskoga rata uspješno je zapovijedao argentinskim prekooceanskim parobrodima. Za ilustraciju kapetanove umješnosti navodimo podatak da je preko stotinu puta prošao bez pilota kroz Magellanov prolaz.

 Istakao se u još nekoliko navrata- kao zapovjednik parobroda „ Tacito“ 1943. godine spasio je posadu engleskoga parobroda „  Fort Chilcotin“ , koja je punih pet dana lutala Atlantskim oceanom, te za taj pothvat bio odlikovan u britanskome veleposlanstvu u Argentini. Međutim, nedugo nakon toga bio je umirovljen jer ondašnje argentinske vlasti , razumljivo , nisu blagonaklono gledale na  čin kapetana Paskovića bez obzira na njegovu krajnje nesebičnu i humanu pozadinu, svojstvenu svakom odgovornom  kapetanu i požrtvovnom pomorcu.

Nakon umirovljenja posvetio se radu na dobrobit naših iseljenika u Argentini. Nije pretjerano ako kažemo da je nastavio tamo gdje su stali braća Mihanović, Vukasović, Milivoj Zloković, Crnogorčević  i drugi.  Isticao se angažmanom u bilo kojem segmentu društvene, a napose pomorske djelatnosti, te održavanjem kontakata i veza domovinske i iseljeničke zajednice.