Gledatelji, u ponedjeljak 14. travnja, prikazanog dokumentarnog filma, „Venecijanski sindrom„ , u organizaciji NVO „ Expeditio „ iz Kotora i Centra za kulturu u Kotoru, imali su priliku da sagledaju i drugu, negativnu, stranu masovnog turizma, na primjeru Venecije. Grad i luku Veneciju, godišnje posjeti preko 21 milijun posjetilaca od čega preko 1,2 milijuna kruzing turista, što Veneciju čini 11. lukom u svijetu.
Posljedice tako brojnih posjetitetlja su , prije svega, iseljavanje stalnih žitelja, motivirano velikom frekvencijom posjetilaca ali i visokim cijenama 1 m2 stambenog prostora , čija se cijena kreće od 10 – 12 000 eura. Oni, koji nemaju svoje stanove, motivirani su plaćanjem visoke stanarine, čija cijena iznosi do 1 500 eura, za nalaženje jeftinijih stanova, izvan Venecije.
Venecija se tako postupno prazni, pa je od 200 tisuća , prije četiri decenije, došla na 58 000 stanovnika, sa tendencijom daljeg opadanja. Prognozeri kažu da će Venecija 2030. ostati bez stalnih stanovnika.
Veliki promet posjetilaca Venecije ugrožava spomeničko nasljeđe, a i doprinosi falsifikovanju poznatih predmeta, kao onih od murano stakla, kroz izradu predmeta za uspomenu.
Pored toga, veliki kruzeri ne prezaju da se vezuju ili prolaze uz samo gradsko jezgro, nanoseći time štetu građevinskim elementima na kojima počiva ovaj grad.
Zbog toga je Vlada Republike Italije donjela Uredbu kojom se , počev od studenog ove godine, brodovima čija istisnina ( deplasman ) iznosi 96 000 t i više, zabranjuje dosadašnji režim i način uplovljavanja u gradsko jezgro.
Gledajući spomenuti film, sjetih se Kotora, njegovog pražnjenja stanovništva i sinoćnjeg prolaženja kroz puste ulice.Između dva posljednja popisa pučanstva, Kotor je „ izgubio „ 480 žitelja ili, prosječno 60 godišnje. Na posljednjem popisu brojao je 974 žitelja.
Sjetih se opasnosti koja mu prijeti od kruzera, njihovog vezivanja za rivu, koja, kao i Venecija, počiva na pilonima.Onima, koji su na tvrdo tlo naišli na 46 m dubine, kakav je slučaj sa sjevernim, dograđenim dijelom operativne obale u Kotoru.
Osjetio sam opasnost koju nose sa sobom kruzeri, prolaskom pored otoka Gospe od Škrpjela i Sv. Juraja, iako nijesam bio siguran u to, kada je donjeta zabrana prolaženja pored njih.
Sjetih se da i Kotor plavi u vrijeme visoke plime, da tone kao i Venecija, a svemu tome „pomaže „ kolski put, koji vodi tik uz djelove gradskih bedema, bez ograničenja veličine i težine vozila i tereta koji se prevozi.
Kako 370 posjetitelja Venecije na jednog njenog stanovnika, na godišnjem nivou, rasporediti na način da se njima i stanovnicima obezbijedi ugodan boravak? I, ponovo se „ vratim „ Kotoru i 326 učesnika kruzing putovanja , koliko godišnje dolazi na jednog stalnog stanovnika ovog grada. Kako obezbjediti sigurnost konstruktivnim i operativnim djelovima kotorske rive? Kako obezbjediti uslove za zadovoljavanje potreba psojetilaca i stanovništva? Odgovor treba tražiti u izradi Studije održivog kruzing turizma. A, do tada, preventivnim mjerama spriječiti „ venecijanski sindrom „ , kako je i naslov filma o kome je riječ, a i ono što čini njegov sadržaj.